Kao i u ciloj Dalmaciji tako je ovih dana u Dobranjama izvanprosječno ladno uz velike temperaturne minuse. Sniga je ostalo vrlo malo, uglavnom zbog jake bure nastali su smetovi na pojedinim mistima. Temperature su se spustile i do -15 stupnjeva jutri i navečer, a dnevne se kreću oko -6 stupnjeva. No osjet ladnoće zbog bure bio je i oko -20.
Nismo dugo tribali čekat na prvi snig u Novoj godini. Danas ujutro gusti snig nošen jakom burom zabilio je Dobranje. Pa eto, ako niste otputovali na Snježnu kraljicu u Zagreb, zaletite se do Dobranja i uzivajte u zimskim radostima. A za vikend nas već očekuju nove oborine i ekstremni minusi. Evo par slika od danas
U zadnjih nekoliko dana svjedoci smo dosta požara u Dalmaciji s obzirom na vrlo suvo vrime, unatoč ladnoći. Tako je danas popodne planilo iznad Sučića i Baltića kuća s druge strane Pečuna i Ribnice. U večernjim satima nošena burom vatra je u jednom trenutku zapritila i da krene prema Ančića kućama, al srićom je lokalizirana uz pomoć vatrogasnih snaga s ovih područja te mještana. Na kraju je sve dobro završilo pa Vam svima mogu zaželit
Prošli tjedan je počela još jedna runda obnove Sklopa Vuletić, zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Za ovu godine Ministarstvo kulture je izdvojilo iznos od 30 000 kuna. Konzervatorski odjel u Imotskom je odlučio nastavit radove na predulazu u kapelicu sv. Ive. Tako se sad radi na sjevernom i istočnom zidu uz čatrnju. Radovi dobro napreduju i tribali bi uskoro biti gotovi, naravno ovisno o vrimenskim prilikama.
Dobranjska lovačka sekcija i ove godine nastavljaju sa dobrim ulovom. Već zadnja 3 tjedna zaredom su uspješni u lovu na vepra, a među strijelcima je bio i Stipe Božina.
Nakon ladnog početka jeseni, zadnjih nekoliko dana u Dobranjama je vrlo ugodno jesensko vrime, dosta toplo uz prekrasan kolorit boja u prirodi. Idealno za šetnje, branje jesenskih plodova, pripremu namirnica za zimnicu, siču drva.
A dobranjska lovačka sekcija je ulovila svoj prvi trofej, vepra kapitalca. Sritni strijelac je bio Bane Madunić iz Ciste Provo koji je, nogometnim rječnikom, uz još nekoliko strijelaca iz drugih mista doveden u dobranjsku lovačku sekciju da pojača konkurenciju u vrhu napada.
Evo galerije jesenskih slika iz Dobranja:
Zaladilo u Dobranjama. Prvi dani listopada donili su vrlo ladno vrime, dosta kiše, vitra, tako da su šporeti i grijanja stavljeni u funkciju.
S obzirom da je listopad vrime od Ružarija, kod nas je nediljom krunica u 8.30 a iza toga sv. misa. A sljedeće nedilje je misijska nedilja pa se pozivaju svi da svojim prilozima pomognu naše misionare i misionarke u velikim dilima milosrđa.
Naši lovci ne gube vrime te su uz pomoć prijatelja iz okolnih sela odradili jedan dobar dio posla na novoj lovačkoj kući.
Napreduju i radovi na novom dilu groblja. Do sad se za kupnju nove grobnice prijavilo nešto više od 20 ljudi. U startu je planirana izgradnja 50 grobnica ali će to ovisiti o konačnom broju prijavljenih pa je moguće da se zasad izgradi nešto manje.
Evo izvještaj članova Hrvatskog biospeleološkog društva sa njihovog posjeta Dobranjama i spuštanja u Brezdanku:
“17. 09. 2016. članovi Hrvatskog biospeleološkog društva (HBSD) iz Zagreba (Petra Kutleša, Nikolina Kuharić, Alen Kirin, Petra Bregović) bili su u mjestu Dobranje tražeći jamu Guidova bezdanka. Zanimalo ih je naći baš ovu jamu jer je iz nje opisana špiljska životinja dvojenoga Dyocerasoma intermedium (Makarov, Lučić, Mitić & Rađa, 2003.) te su je željeli fotografirati.
Kako je Guidovu bezdanku teško pronaći, put do nje su članovima HBSD-a pokazali mještani Damir i Dalibor Vuletić. Put je prvih 500 m dobar, a zatim postaje sve zarašteniji, ali se ipak nazire. Na putu do jame prolazi se i pokraj jednog većeg bunara (Novak) u kojem uvijek ima vode. Nakon tridesetak minuta hoda stiže se do jame.
U jami su prvi bili članovi Speleološkog društva Špiljar iz Splita još 2002. godine kada je Tonći Rađa prvi puta i pronašao špiljsku dvojenogu Dyocerasoma intermedium.
Ulaz u jamu velik je 5 x 3 m. Jama je duboka oko 100 m. Nakon 40-tak metara dubine, jama se dalje dijeli na dva kraka. Na 40 m dubine je mala polica i u desnom kraku je polica na 70 m. Jama je jako lijepo zasigana i ima dva veća sigasta saljeva. Uz dvojenogu, u jami su članovi Hrvatskog biospeleološkog društva pronašli i druge špiljske životinje: kornjaše, jednakonožne rakove, skokune i pauke.
Akcija je uspiješno obavljena tako da će podaci o jami Guidova bezdanka (nacrt, fotografija ulaza i fotografija dvojenoge) izaći u knjizi Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, Svezak 3 (http://www.hbsd.hr/Publikacije.html).“
Velika zahvala članovima Hrvatskog biospeleološkog društva na posjeti Dobranjama i spuštanju u Brezdanku. Hvala na odličnim slikama i izvještaju. Eto, napokon da i mi vidimo tu endemsku vrstu. Posebno je značajno da će Brezdanka nać svoje misto u novom Atlasu.
Prije svega, čestitke Matku i Ani Vuletić (Talini) koji su se vjenčali 3. rujna u Splitu.
Vrime je od grožđa i vina, ove godine dosta slab urod u Imotskoj Krajini. Koliko je da je, mastiti se mora! A kako bi se bez rakije grijali ovu zimu…
Radovi na novom groblju u punom su jeku, teren je dosta tvrd pa ima puno štemanja, al napredak je vidljiv.
Lipo je vidit Krvodol (crkovne njive) nakon puno godina pokošen i očišćen zahvaljujući Dući i Antoniji.
Lovačka sekcija Dobranje počela je s izgradnjom lovačke kuće u blizini Nove lokve.
Prošlu subotu, 17. rujna imali smo još jednu ekspediciju na Brezdanku. Ovog puta posjetili nas je četvero članova Hrvatskog biospeleološkog društva iz Zagreba. Oni su se spustili u Brezdanku i to u oba kraka, da bi sakupili što više informacija o endemskoj vrsti stonoge koju je 2002. godine pronašao biolog Tonči Rađa. Ova endemska vrsta bi tribala bit uvrštena u knjigu endemskih vrsta koja je u pripremi. Očekujemo više detalja i informacija o cilom projektu uskoro.
Žestoko nevrime sručilo se na Dobranje danas popodne. Jaka kiša, tuča i krupa zabilile su cilo selo ka da je u sri zime. Grmljavina je uzrokovala dosta problema sa električnim instalacijama u kućama, prigorili su uređaji, zacrnili se štekeri i iskakali osigurači.
Proliće u Dobranjama. Ovih dana je toplije nego šta inače bude tako da je priroda krenula u svoj svojoj raskoši. Sve cvita, buja, zeleni, cvrkut tica na svakom koraku, neodoljivi miris ljubičica. Uistinu prekrasni prizori, za oči, uši i dušu. Sitim se odma kako se u prvim razredima osnovne škole pivalo:
Ispred naše kućice
cvijeće je u cvatu
sunašce ga miluje
kupa ga u zlatu
Nabrali smo kiticu najljepšega cvijeća
dat ćemo ga majčici nek je prati sreća
A naravno, čim je stiglo lipo vrime, na svoje su došli i sadioci kumpira tako da je cili prošli i ovi tjedan bilo vrlo živo na našem polju, njivama i vrtlima. Već su se ljudi bili zabrinuli: “Kasnimo, kad ćemo posadit kumpire!? Nu, ovi su već posadili a mi još nismo…”. Svake godine ista zanimljiva priča. Brujali su traktori i freze, redalo se i sadilo, neki su i isprobavali nove sorte kumpira, neki se drže provjerenih. A ja se sićam kako smo prije svi čuvali naše sime od kumpira, razmjenjivali ga među sobom, pazilo se da se minjaju kulture na zemlji, da se zemlja odmori. Nažalost, to je vrime prošlo.
Lipo vrime su iskoristili i naši lovci koji svojim akcijama po Gaju uređuju šumske puteve i pokazuju da lovstvo nije samo ubijanje divljači već i briga za njih i njihovo stanište.
