Ćubele se ubrajaju među starosjedilačke hrvatske rodove u zapadnoj Hercegovini, a postojbina im je u Grabovoj Dragi.

Najstariji pisani spomen o njima nalazi se u spisima mletačkih vlasti o dodjeli zemlje za obrađivanje izbjeglicama iz Hercegovine u oslobođenu Imotsku krajinu. Među tim izbjeglicama spominje se i serdar Jure Ćubelić koji je za svoju obiteljsku zadrugu od 33 člana dobio u selu Dobranje 26 padovanskih kanapa (oko 95 dunuma) zemlje. Prema “Stanju duša” župe Dobranje načinjenom 1727. godine Jure je imao 73 godine iz čega proizlazi da je rođen oko 1654. godine. Zatim su se raselili neki u Biorine gdje su promjenili prezime u Abramović i Samardžić. Neki od njih su prešli u Cistu Veliku. Na tom su području Ćubele, Abramovići i Samardžići oko 1980. godine imali oko 40 domaćinstava. U Cisti Provo Ćubele su svoje staro prezime skratili u Ćubo, odnosno Ćubić, dok su oni koji su se naselili u Slivnu postali Marinići (Fra Vjeko Vrčić: Plemena Imotske krajine). Don Vicko Ćubelić odveo je 1786. godine svoja tri brata i nastanio ih u Svetom Roku kod Gračaca u Lici. U Uzdolu kod Prozora od Ćubela su nastali Stojanovići.

Na području Hercegovine Ćubele su se do oko 1900. godine nastanile i stalno prebivale u selima: Grabovoj Dragi, Gornjem Gracu, Gostuši, Dobriču, Žvatiću, Uzarićima – sve na području Širokog Brijega – te u Vrdima, Donjim Jasenjanima i Grabovici na Neretvi.

Sve ovo što smo iznijeli dokazuje da su Ćubele doista starosjedilački rod, da su se doista brzo brojno množili i time pokazali svoju životnost iako u njihovoj matici, Grabovoj Dragi, baš i nisu bili naročito povoljni uvjeti za opstojnost.