Tipična narodna nošnja u Dobranjama je nestala. Vrlo malo je sačuvanih predmeta, tek toliko da mogu poslužiti kao uspomena. U sjećanjima današnjih ljudi prisutna je uspomena na to kako su njihovi očevi, a i neki od njih, opasivali pripašaj, obuvali opanke, oblačili gaće od čohe i kumparan, bijelu košulju bez kragne, suknene čarape, prebacivali kabanicu i za pojasom nosili puške kubure. Ovako se oblačilo skoro sve do drugog svjetskog rata. Onda je narodna nošnja jednostavno nestala. Na žalost, slabo su sačuvani i uzorci nošnje koju su nosili naši preci.
Pogledajmo kako bivši župnik Dobranja, inače književnik, don Ilija Ujević (1891. – 1896.) opisuje narodnu nošnju našeg kraja. Za primjer je uzeo jednog seoskog glavara kad ulazi na Božić u crkvu:
“.Najzad dođe i glavar. Baš pravi Hrvat, pravi pravcati Zagorski plećaš. Nakitio se, nagizdio, zaodio hrvatskim starinskim odielom kao svat. Na glavi mu crvena kapa, po njoj krmez peškir, kao da je jučer iz dućana iznesen. Košulja se bieli kao mlieko, ogrica izvezena po zagorsku, da se baš ne stidi zagorska vezilja svoga truda, svoje dangubice. Izvezla je u dvie boje crveno i modro, a košulja je i kambričana, pa kako ta trobojnica diči dična i pristala glavara to onaj zna tko je vidio. Po košulji udario vunenu guću, po gući širitli crvenu ječermu. Pod vratom su dvie zlatne ploče zapinjače, dočim niz jednu i drugu stranu prsiju nanizana tri reda srebrenih puca. Kad sobom krene, zacvokoće kôv kao na udatbenici. Ječermu pripasao pulijancem pripašajem, za kojim se odvalio nož bielosapac, među dvije male sepetlije puške, pa izgleda kao mladoženja u svatovima. Utegao se preko pripašaja tkanim trobojnim pojasom. Kumparan i gaće su od modre čohe u svoj svojoj napravi. Uz nogavice do koljena navukao biele vunene bječve, pa ih pod koljenom stegao pulijanim podvezama. Na nogama novi opanci, načinjeni, prepleteni, obsukani.
Sve po starinskom običaju. Sve ti to kaže: I stas i odjeća i nakit, da je to sin majke Hrvatske, da takove gorostase Hrvatska rađa.
Sve ovo kitno odielo glavar zaogrnuo crvenom kabanicom, a u ruci mu je šarac kamiš s lulom”.