Općenito

Iznimno toplo i vruće u Dobranjama krajem svibnja i početkom lipnja – zamantalo i mene malo pa kasnim zapisat štogod na našu stranicu. Već smo se bili zapitali oće li suša uništit trude naše. Baš krajem svibnja smo imali procesiju oko crkve i blagoslov polja, i nedugo nakon toga dade Bog kišu. Po svemu sudeći tribala bi bit rodna godina.

Nema ništa lipše od Dobranja u proliće, kao i najist se trišanja na stablu.

Mnogi mladići i djevojke koji potiču iz Dobranja školuju se diljem domovine i lipo ih je vidit zajedno na promocijama. Ivana Lerotić i Matea Milardović, nove magistre poslovne ekonomije. Čestitke njima i monogim drugima, te puno uspjeha svima.

U današnje nediljno popodne došlo je do požara u Dobranjama na području oko crkovnih njiva prema Ćubelića strani. Vatra se opasno proširila prema Ćubelića kućama i gotovo je došla do crkvenih borova. Nekoliko sati nije bilo ni struje koja je isključena iz predostrožnosti. Brzom reakcijom jednog dijela mještana i DVD-a Lovreć kojima ovim putem zahvaljujemo, požar je ugašen, a kuće su obranjene. Izgorila je cila Ćubelića strana istočno od župske crkve.

U poplavi sprovoda u zadnjih misec dana, napokon lipo zvuči vijest o rođenju. Marino i Lucija Burazin su dobili svoje prvo dite, sina. Dobrodošao Mateo i čestitke obitelji!!!

Inače, skoro prođe zima u Dobranjama, a ka da nije ni došla. Iznadprosječno topla, gotovo bez sniga osim 2-3 puta po cenat-dva. Dovoljno govori to da su već sridinom drugog miseca procvitali bajami. Tek se danas zima sitila da malo pokaže zube pa nešto i zaladilo. Ne moram reći da je većini Dobranjčana simenski kumpir već u podrumima. Ne daj Bože zakasnit ga posadit.

Prošlu subotu 25. rujna vjenčali su se Domagoj Vukušić i Ivana Ćubelić kći Vinka i Renate (Jamanovi). Vjenčanje je bilo u Solinu u crkvi Gospe od Otoka. Čestitke mladencima!!!

U tijeku je popis stanovništva, ovih dana popisivači će obići i Dobranje. S obzirom da su se bili pojavili i lažni popisivači, budite na oprezu i zatražite akreditaciju od popisivača.

Jel polica poluprazna ili polupuna, pitanje je sad… Trofeji dobransjkih ekipa većinom osvojeni u zadnjih 15-tak godina.

Na prošloj nediljnoj misi, don Augustin je najavio da će od sada mise u nedilju biti u Dobranjama u 9.30 sati.

Čestitke Anti i Ani Ćubelić (Ikićevi) na rođenju njihovog prvog sina!!!

Zadnjih tjedana na nekoliko portala vidili smo priču o 81.-godišnjem Ivanu Ćubeliću (Jaman) čija je obitelj davno odselila iz Dobranja u Sisak. Ivan je veliki navijač Hajduka, nažalost teško je bolestan, pa su navijači iz DPH Hajduk u Sisku organizirali na Poljudu potpisivanje Hajdukove majice sa natpisom “Hajduk nije samo vječan, on je NEUNIŠTIV” u kojoj Ivan želi da ga sahrane. Također, donacijom navijača upisan je u Hajdukov park “Za sva vrimena”.

Nekoliko isječaka iz njegovog razgovora za dalmatinskiportal.hr:

Njegova obitelj je podrijetlom iz Dobranja, ali on je 1939. godine rođen u Sisku. Njegov otac je 11 godina živio u Argentini, a onda je po povratku otišao posjetiti kuma u Sisak. Tamo je vidio bogat kraj s mnogo plodne zemlje i odlučio s familijom napustiti dalmatinski krš.

– Došle su ovdje još i familije Vuletić, Lerotić, Milardović. Stvorilo se lijepo dalmatinsko selo, a 90 posto je navijača Hajduka. Ja sam svoj radni vijek proveo u Željezari Sisak, gdje sam bio strojobravar, a Hajduka sam prvi put uživo gledao 1957. godine.

1991. se godine kao dragovoljac uključio u obranu Hrvatske. Pet godina je bio hrvatski branitelj, sudionik je Oluje, te 40-postotni invalid Domovinskog rata.

Pokojni Ante Vuletić, Ante Mistrić, obojica veliki ljudi, te moja malenkost, osnovali smo DPH u prostoru Rafinerije Sisak. Davali smo godišnje 30-ak tadašnjih dinara za održavanje. Onda je došlo do problema jer tadašnjem SUP-u takva vrsta društva nije bila po volji, a nama je uslijedila vojska pa uskoro i ženidba. Ozbiljno i organizirano Društvo navijača Hajduka je krenulo 1966. godine.

Za Hajduk navijam srcem i dušom i bit ću uz njega do zadnjeg trzaja. Puno se u mene nakupilo godina uz klub, bio sam tada tek 11-godišnji dječak, ali se jako dobro sjećam velike sreće u našoj obitelji 1950. godine kada je Božo Broketa zabio gol Crvenoj zvezdi za pobjedu od 2:1 i prvenstvo bez poraza.

Veliki pozdrav iz Dobranja našem Ivanu i njegovoj obitelji, nek mu dragi Bog dade snage na ovozemaljskom životnom putu.