Općenito

Čudno i neobično vrime prid nama. Kao da je život stao u našoj državi, odjednom ništa više nije važno, osim borbe za goli život. Jedna epidemija poljulja poredak kojeg čovik stvara godinama, desetljećima. Kao da zaboravljamo da:

Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k’o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

U sveopćoj virusnoj histeriji kojom smo svakodnenvno bombardirani, često pretjeranom ali ponekad i s pravom zbog neodgovornih pojedinaca, svi mi pokušavamo naći utočište za svoje obitelji, mir i sigurnost.

Ovih teških dana mnogi su Dobranjčani ponovo našli to utočište u svojim Dobranjama, privremeno su se vratili u mir i sigurnost svoje didovine. Da me se nebi krivo svatilo, ne mislim da je Dobranje puno sigurnije od virusa i sličnih nepogoda u odnosu na Split ili Zagreb, to se nikad ne zna. Ali dojam je da se čovik ipak na Dobranjama osjeća sigurnije, mirnije, nema histerije, nema prevelikog straha (iako strah postoji). Ovdi su ljudi navikli živit ka da su spremni za karantenu svakog dana, uvik postoji zaliha hrane za nekoliko miseci (kumpiri, kiseli kupus, rašćika, suvo meso, meso u zamrzivačima, brašno, ulje…). A ako štogod i zafali, uvik su tu susjedi ili prijatelji da popune praznine.

Neobično je znati da se misa održava u našoj crkvi a ne možemo osobno prisustovati, al se prilagođavamo i slušamo mise priko televizije, interneta i radija, moli se unutar obitelji za naše ljude, doktore, zdravstvene radnike, policiju, vojsku, zaposlenike u trgovinama…, sve koji podnose najveći teret, pa za sve one koji su najteže pogođeni, od susjeda Talijana do cilog svita.

U Dobranjama unatoč svemu život nije stao, ljudi odrađuju svoje svakodnevne poslove, vrime je od sadnje kumpira pa se svaki dan čuju freze i obrađuju njive, oko kuće je uvik posla uz prolitnja čišćenja. Sve ovo sa dozom opreza i odgovornosti koja se zahtjeva od svih nas. Ovdi je puno lakši izaći van, prošetat svojim njivama, seoskim putovima bez da dovedeš u opasnost druge ili drugi tebe, pustiti dicu da se izigraju i izguštaju, da nisu zarobljena u kućama i stanovima. Ima mista za sve nas.
Pa u šali (a i sa čežnjom u srcu) kažemo da smo napokon dočekali da nam dica, makar privremeno, priko televizije i interneta, pohađaju školu u Dobranjama.

Podsjeća li nas ova situacija na sve ono što smo izgubili napustivši život na selu, odlascima u urbane džungle?

Što god bilo, ovo nam je podsjetnik da će nas Dobranje uvik čekati, bilo da nam bude utočište u teškim vrimenima, ili vikend izletište za bijeg od užurbanih gradskih svakodnevica, ili trajno prebivalište za neki novi početak, ili završna točka našeg zemaljskog putovanja.

Evo nas pred Korizmu. Pripremimo se.

Korizma nije samo neko vrijeme suzdržavanja od nekih nevažnih stvari, ili stvari kojih se ponekad odričemo poput naših negativnih navika i poroka, već duboko vrijeme sazrijevanja u kojem spoznajemo koje su nam stvari u životu doista bitne i važne.

Misa na Čistu Sridu je u 11.00 sati a kroz korizmeno vrime nediljne svete mise će počimati križnim putem u 9.00 sati.

Denis i Ivana Lerotić (Šuljinovi) su prije nekoliko dana dobili kćer. To je četvrto dite u obitelji. Čestitke!!!

Jedna vijest iz prošle godine, tek sam za nju saznao, al nije kasno podsitit se značajnog priznanja kojeg je Stjepan Ćubelić – Crni dobio od grada Splita. Povodom Dana policije gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara dodijelio je Stjepanu i dvojici kolega javno priznanje i odlikovao ih “Medaljom Grada Splita”. Čestitke!!!

“Policijski službenik STJEPAN ĆUBELIĆ, kontakt policajac II. Policijske postaje nagrađen je jer se u radu posebno ističe po profesionalnosti, samoinicijativnom djelovanju, požrtvovnosti i suradnji s građanima i gradskim službenicima.”

Stjepan već 25 godina radi u MUP-u te je tom prigodom rekao:

“Radim s ljudima, školama, dječjim vrtićima, koliko mogu s obzirom na godine, nisam više u naponu snaga, ali dajem sve od sebe. Problemi s kojima se susrećem kao kontakt policajac su uglavnom oni sa susjedima, oštećenja, loši međuljudski odnosi, ali i oni obiteljski. Oko škola tu su oštećenja, ometanja nastave, rješavamo probleme koliko možemo.”

U Dobranjama je na prvom krugu predsjedničkih izbora glasovalo 78 birača od 123 upisanog što iznosi 63,41%. Evo rezultata:

Prije nekoliko dana djelatnici Hrvatskog Telekoma izvršili su nadogradnju centrale i postojećeg odašiljača u Dobranjama u cilju poboljšanja ukupne kvalitete signala i brzine interneta. Tako da smo sada pokriveni 4G (LTE) četvrtom generacijom mobilne mreže. Potrebno je još napravit poboljšanja u usmjerenju odašiljača da bi neki dijelovi sela imali još bolji signal (trenutno dio najudaljenijih kuća u Ćubelića ima lošiji signal).

Trenutne brzine interneta izmjerene na određenim mistima u selu preko stranice http://speedtest.ht.hr/ pokazuju brzine Downloada između 50 i 100 Mbps, a Upload oko 30 Mbps.

Zadnja 2 tjedna živo je bilo u našem polju, nekoliko traktora svakodnevno je kosilo i balalo mnogobrojne njive koje su ove godine bogate travom nakon velikih kiša u četvrtom i petom misecu. A polako kreće i kopanje kumpira, tribala bi bit dobra godina.

Inače, lito u Dobranjama je prilično blago, nema velikih vrućina zasad, večeri su posebno ugodne, spavat milina.