Općenito

28.4. 2016. objavljen je javni natječaj za izvođača radova na proširenju dobranjskog groblja. Krajem svibnja bi tribali saznat koja firma je izabrana.

Također, prije nekoliko dana je raspisan natječaj za rekonstrukcija dijela županijske ceste 6154, Gornja Tijarica (Odvojak za Dobranje – kod kapelice sv. Nikole) – Aržano (Dionica IV). Virujemo da će se nakon završetka ove dionice raditi i na spajanju ove dionice sa rekonstruiranom dionicom Dobranje – Cista Velika, i to na potezu od našeg vodospremnika do kapelice sv. Nikole na Tijarici. No, zasad je teško reć kad bi do toga moglo doć.

A kad smo već kod cesta, sićate se kako je Slavko Milardović Stipić uz gusle opivao izgradnju dobranjske ceste prema Cisti Velikoj 70-ih godina.

Da zapjevam neka ljudi pamtu
O našem dobranjskom asfaltu.
Mislim, braćo, da bi bilo vrijeme
Da mi naše riješimo probleme.

Da se bratski svi dogovorimo
I sa Cistom asfalt sastavimo.
To bi bila Dobranjčanim’ dika,
A sad nam je najveća prilika.

35 godina poslije, nakon rekonstrukcije naše ceste 2011. godine, opet je bila aktualna ista tema, pa ju je vridilo opivat još jednom.

Dvi tisuće je i jedanaesta
Kroz Dobranje sad se širi cesta
Od Lokića do Svetog Jakova
Sad se širi braćo cesta ova

Specijalne stigoše mašine
I počeše otpucavat mine
U najgorem Božijem tisnacu
Braćo mila u tisnome klancu

Na stranici Video možete se prisjetiti kako je Slavko odguslio ovu pismu na don Lovrinom oproštaju 2011. godine, a na stranici Guslarske pjesme možete pročitati cili tekst.

Prošlo je nešto više od 9 godina od kad je službeno pokrenuta stranica Dobranja. Od tada je bilo puno objava, događanja, komentara… S jedne strane, mnogi događaji su dokaz da naše misto ipak na trenutke živne, da se ne da, na trenutke podsiti na lipa vrimena kad je selo raslo i cvalo životom, a s druge strane, veliki dio događaja je dokaz vrlo teške demografske i gospodarske situacije, stari umiru, dica se slabo rađaju, gotovo sve mlade obitelji su iselile i zasad se ne vidi izlaza.

Naš je zadatak da i dalje nastavimo raditi na tome da naše Dobranje otrgnemo od zaborava, da ga unapređujemo, volimo, obnavljamo. Duhovno, kulturno, materijalno. Svojim sudjelovanjem u životu župe, međusobnom pomaganju, svojim zanimanjem, inicijativama, dolascima, posjetama, pa makar vikendima, učenjem i upoznavanjem potomaka sa didovinom. Svatko može dati mali djelić svog doprinosa.

A mi nastavljamo pratiti naše misto kroz obnovljenu, osvježenu i moderniju stranicu koja je sad prilagođena za sve uređaje, u njoj su bolje organizirani i posloženi članci, galerije slika, audio zapisi, sva videa su postavljena na youtube kanal, dodano je par novih stranica, neke su osvježene dodatnim sadržajem. Od sad ćete imati mogućnost komentiranja svake objave, nastavljamo i sa knjigom gostiju. Također, sve stare objave polako dodajem na ovu stranicu pa ćemo imati i arhivu. Molio bih Vas da mi javite greške koje primjetite na stranicama, kao i sve prijedloge za poboljšanje ili neke nove sadržaje za koje mislite da bi se tribali objaviti.

Od stvari koje su još u planu, uskoro ću objaviti i “Godišnji spomendan naših pokojnika”, mislim da bi bilo dobro pokrenuti i nekakav forum di bi mogli raspravljati i davati prijedloge, te bi volio uključiti par dopisnika iz naše dijaspore koji bi nam pisali o životu i običajima Dobranjčana koji žive daleko od svoje domovine. Svi koji su zainteresirani neka se slobodno jave.

Povodom 16. obljetnice smrti prvog predsjednika Hrvatske Demokratske Zajednice i prvog predsjednika i utemeljitelja samostalne i suverene Republike Hrvatske dr.Franje Tuđmana, jučer je u Dobranjama skromnom svečanošću polaganja vijenaca i paljenja svića odana počast jednom od najvećih sinova Hrvatskoga naroda. Vijenac su položili Božo Ćubić (predsjednik općinskog odbora HDZ-a i općinski načelnik), Marijan Kurtović (član Županijskog odbora HDZ-a i zamjenik općinskog načelnika) te Josip Vuletić (dugogodišnji predsjednik Temeljnog ogranka HDZ-a Dobranje).

Predsjedniče počivaj u miru u svojoj Hrvatskoj grudi i neka ti je vječna slava i hvala!

Prošli tjedan je bio opet u znaku lova na našem području. U Gaju (Malindragi) i Samarini ulovljena su 4 vepra a sritni strijelci su iz Ciste Provo i Sviba. Zasad vrlo dobra godina za lovce, kao i povod za druženja uz divljač, kapljicu i nezaobilazne lovačke priče.

A počela je i sezona klanja gudina. Iako je sve manje onih koji na tradicionalan način odrađuju ovaj, nekad vrlo popularan način pripremanja hrane za zimu, svinjske delicije su i dalje važan dio prehrane mnogih Dobranjčana. Nekad se za ovaj događaj čekalo gastarbajtere iz dijaspore koji su dolazili kući malo prije Božića. Gudini su se gojili nekoliko miseci dok ne bi postigli zadovoljavajuću kilažu. Sami proces od klanja preko opipanja, soljenja, pripremanja sudžuka, kulena, divenica, švargli, krabljenja masti, trajao je nekoliko dana. Fascinantno je da bi bilo iskorišteno gotovo 99% gudina, čak se i njegova dlaka (štitina) sakupljala i prodavala za izradu četki. O ovom običaju bi se moglo dosta pisati, mnogo je zanimljivih detalja. Nadam se jednom drugom prilikom.

U zadnje vrime nema nekakvih posebnih događanja u Dobranjama pa je malo zamrla i naša stranica. Zato se u našoj dijaspori okupljaju i druže Dobranjčani. Prije otprilike misec dana, u Kanadi su se mlađe generacije Dobranjčana našle na turniru u balotama. Bilo je tu dobre atmosfere, zezancije, ića i pića, a nije nedostajalo ni natjecateljskog duha. Uistinu lipa tradicija. Odma sam se sitio jedne stare slike iz knjige don Ivana Ćubelića o Dobranjama, di se naši gastarbajteri druže uz balote na zasluženom odmoru u Dobranjama prije 40-tak godina.

Od ostalih događanja, čestitke Tomislavu Ćubeliću Šekiju i Sanji Kapitanović povodom njihovog vjenčanja, te Stipi Milardoviću (Ćupinov) i obitelji na rođenju petog diteta.

Inače, prekrasna je jesen na Dobranjama, lipo vrime, temperature idealne, pa je užitak prošetat kroz selo i divit se lipotama.

A i lovačka sezona je otvorena kod nas, te su naši lovci već imali uspjeha. Ovog puta je čvrste ruke i oka sokolova bio Jure Ćubelić Pajdin koji je ulovio 2 vepra.