Iza nas je Veliki tjedan koji je u Dobranjama proslavljen dostojanstveno i svečano, počevši od Mise večere Gospodnje u četvrtak, preko obreda Velikog petka i ovog puta klanjanja križu, pa preko Uskrsnog bdijenja na Veliku subotu kad smo jedva čekali zapivat “Isus usta slavni a mrak nesta tamni…” uz blagoslov hrane na kraju bdijenja, zatim radost jutarnjih misa na blagdan Uskrsa… Sve te dane don Augustin nas je hrabrio i tjerao na razmišljanje svojim propovidima.
Upravo Kristovim uskrsnućem hladnoća groba obasjana je sjajem Uskrsloga te grob postaje mjestom mira gdje čekamo zoru svoga uskrsnuća. To jer snaga Uskrsa!
Zato se i danas valja zaustaviti pred Kristovim grobom. Zamislimo se nad njegovom prazninom: postati svjestan da svaka bol, patnja, bolest, ma kako teška bila, svaka samoća, zaboravljenost…sve to pripada onoj smrti koju je Krist pobijedio svojim uskrsnućem. I to će jednom proći: svako razapinjanje, svaki Veliki petak. A onda dolazi Uskrs. Možda već sutra on sja nad tvojim Velikim petkom. Zato se raduj, zato se nadaj i živi. Ali ne bilo kako. Živi s Bogom i ničega se ne boj. Nikada ga nemoj ispuštati iz svoga zagrljaja, niti tjerati iz svoga života i leđa mu okretati. Nažalost mi ljudi upravo to činimo.
Na Uskrsni pondiljak misu zadušnicu za ubijene hrvatske vojnike i civile u II. svjetskom ratu služio je fra Ante Čovo, gvardijan Franjevačkog samostana i svetišta Gospe Sinjske uz koncelebraciju još nekoliko svećenika, te je na kraju kod spomenika u groblju udiljeno odrišenje za sve pokojne.
