Vijesti

Još jedna dostojanstvena proslava Dana domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i Dana pobjede u Dobranjama, na 30. obljetnicu vojno-redarstvene operacije “Oluja”.

Proslava je počela svetom misom za domovinu u našoj crkvi koju je predvodio don Augustin uz koncelebraciju don Bože Ćubelića, patera Alojza Ćubelića i đakona Miljenka Bošnjaka. Nekoliko isječaka iz propovidi:

“Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. Zato se ne smije ništa učiniti ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete! Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko. Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!” – ovim riječima nas je blagopokojni kardinal Kuharić hrabrio i poticao na neprestano otkrivanje dara SVJETLA i SNAGE milosti Božje u Isusu Kristu u onim tamnim noćima, kad je lađa našega života i DOMOVINE na olujnom moru bila šibana protivnim vjetrom; kad se činilo da zora novog dana nikada neće svanuti. Valjalo bi ove riječi uklesati u kamen ali još više u vlastito srce: kako ne bi zaboravili ŠTO JE i KAKO JE BILO! Ove riječi su SVJETLO u gustoj MAGLI koju godinama spuštaju „sluge loših gospodara“  koji nemaju ni Boga ni DOMOVINE – već svjesno i ciljano, nabacuju blato duhovne izopačenosti na sve ono što je ovom narodu sveto kako bi nas navukli na hridi zla i trajno upropastili!

Danas, 30 godina poslije, mi ne slavimo RAT – MI slavimo Boga koji nam se objavio u svome Sinu i našem Spasitelju-blagom i poniznom Isusu: darovao nam svojom krvlju na križu vječni život! Njemu zahvaljujemo za ČUDO LJUBAVI: za dar mira i slobode! Ono što je u očima ovoga svijeta bilo LUDO i NEMOGUĆE snagom milosti Božje i hrabrošću „našega čovjeka“ postalo je MOGUĆE!

U povijesti spasenja Bog se toliko puta proslavio u malenima i poniznima, u slabima i neznatnima. I nama danas daje snagu i u nama se i preko nas i naših života želi proslaviti u ovoj zemlji koju nam je darovao. Zato trebamo više gledati na Božju mudrost, Božju snagu, Božju providnost, nego li na ono što jesmo i što osjećamo da jesmo! Stoga maknimo od sebe svaku sumnju, svako malodušnost. Neka nas i u ovoj sv. misi Bog ispuni pouzdanjem, mudrošću i radošću. Ojačaj nam Isuse-Sine Božji vjeru u tvoju trajnu nazočnost u našim životima i u životu naše DOMOVINE; da uvijek imamo na pameti da „sve možemo u tebi i s tobom koji nas jačaš i daješ nam snagu“ na olujnome moru života. Amen!

Na kraju mise pater Alojz i đakon Miljenko su se zahvalili don Augustinu na njegovom marljivom radu i predanosti Evanđelju, te mu čestitali u ime svih nas 25 godina svećeništva poklonivši mu sliku.

Zatim se išlo u procesiji do središnjeg križa u groblju di smo se pomolili za sve koji su dali život za domovinu, a zbor je na kraju otpivao “Rajska Djevo”.

Nakon toga uslidila je proslava pokraj župne crkve uz zajedničko druženje Dobranjčana i naših gostiju iz okolnih sela, kao i cile Hrvatske. Odlična atmosfera i druženja starih suboraca, starih i mladih generacija, posebno je lipo bilo vidit mlađe generacije sa svojim obiteljima na okupu, dobranjske obitelji iz dijaspore, pismu, ples, čašćenje i nazdravljanje.

Veliko fala svima koji svake godine podnesu najveći teret organizacije ove proslave, kao i onima koji nam se iznova priključuju, od Dobranjčana i naših prijatelja koji su svojim angažmanom sve pripremili, sudjelovali u posluživanju hrane i pića, te svim naših donatorima i dobročiniteljima, uz posebnu zahvalu Općini Cista Provo i Županiji Splitsko-dalmatinskoj koji nas vjerno prate svake godine. Vidimo se dogodine!

S ponosom se sjećamo onih koji su svojim srcem, hrabrošću i žrtvom omogućili našu slobodu. Hvala vam što ste nam darovali domovinu u kojoj možemo živjeti u miru.