28. Memorijal Mate Vučak Čigra

Ovdi ćemo pratiti sve nastupe dobranjskih ekipa (satnicu i rezultate) na 28. Memorijalu Mate Vučak Čigra u Cisti Velikoj. Inače, sve informacije o turniru možete pratiti na Facebook stranici: https://facebook.com/malonogometni.cistavelika

8.7.2022. Kup Veterana – Osmina finala: Dobranje – CB X Velić 4:1

14.7.2022. Kup Dice – Četvrtfinale: Dobranje – NK Baterijelo 1:0

16.7.2022. Kup Sela – Četvrtfinale: Dobranje – Nova Sela (2:2) na penale 3:2

17.7.2022. Kup Veterana – Četvrtfinale: Dobranje – Posušje 3:2

 

22.7.2022. Kup Dice – Polufinale: Dobranje – Poskoci – 12:1

22.7.2022. Kup Sela – Polufinale: Dobranje – Šestanovac – (0:1) – prekid zbog nestanka struje

23.7.2022. Kup Veterana – Polufinale: Dobranje – Transporti Kegalj – (0:0) 3:1 na penale

 

24.7.2022. Kup Dice – Finale: Dobranje – Amigosi – 0:2

24.7.2022. Kup Veterana – Finale: Dobranje – CB Back in Black – (1:1) 2:1 na penale

24.7.2022. Kup Sela – Polufinale: Dobranje – Šestanovac 2:3

Vinčanje Mateje i Nikole, baština, turnir

U subotu 02. srpnja 2022. u našoj crkvi su se vinčali Nikola Odrljin i Mateja Ćubelić (kći Bože i Dušanke – Jamani). Čestitke mladencima!!!

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je objavilo koji su sve programi zaštite kulturne baštine dobili sredstva za ovu godinu. U zadnjih nekoliko godina zbog potrebe obnove potresom pogođenih područja (Zagreb, Banija) sredstva i broj kulturnih dobara koji su ušli u program obnove je smanjen tako da se ove godine nastavilo financiranje obnove oltara iz stare crkve.

MINISTARSTVO KULTURE Uprava za zaštitu kulturnih dobara
Programi zaštite na pokretnim kulturnim dobrima u 2022. godini

Dobranje, Crkva sv. Ivana Krstitelja, glavni oltar sv. Ivana Krstitelja, 18. st – 75.000,00 kn

Igra se 28. Memorijal Mate Vučak Čigra u Cisti Velikoj. Naše ekipe nastupaju na 3 fronta, Seoski kup, Veteranski kup i Kup dice. Sinoć su već veterani odradili prvo kolo pobjedom od 4:1 protiv ekipe CB X Velić. Ostale ekipe vjerojatno nastupaju sljedeći tjedan

Vinčanje Alena i Bernarde

U subotu 25. lipnja 2022. u crkvi Gospe od Zdravlja u Podstrani vinčali su se Alen Tomić i Bernarda Milardović (kći Marina i Mirjane – Vranjići). Čestitke mladencima!!!

Po prvi put otkad je turnira u Cisti Provo, ekipa Dobranja za koju već nekoliko godina igraju momci većinom iz Splita, uz naše Petra i Krešu Ćubelića, nije došla do finala. Nakon pobjeda u prva 2 kola protiv G Točke 6:3 i BB Luigi Kaštela 5:2, u četvrtfinalu su u napetoj utakmici izgubili od ovogodišnjih finalista ekipe MNK Brda 4:3. Fala svima koji su nastupili.

Polje u košnji…

Sv. Ivan Krstitelj – poniznost i hrabrost

Proslavljen je blagdan našeg nebeskog zaštitnika, sv. Ivana Krstitelja u Dobranjama, lipo, dostojanstveno i svečano.

Dan uoči blagdana okupilo smo se na Pjevanoj prvoj Večernjoj Rođenja Sv. Ivana Krstitelja iz Božanskog časoslova i Svetoj Misi bdijenja.

“Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.”

Don Augustin je u propovidi naglasio 2 najveće osobine sv. Ivana, poniznost i hrabrost. Poniznost – unatoč što su ga mnogi smatrali Mesijom, sv. Ivan se nije uzoholio, nije bio sampodopadan, nego je jasno rekao: “…Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama”. Hrabrost – nije govorio ljudima ono što žele čuti, kako često danas mnogi govore, nego je hrabro tumačio Božju rič svjestan posljedica jer je u potpunosti vjerovao Bogu.

Nakon sv. mise zapalili smo zajednički svitnjak na crkovnim njivama, te se uz druženje i gangu počastili i nazdravili kolačima i pićem.

Navečer, kad je zazvonila ZdravoMarija, Dobranjčani su zapalili svitnjake po svojim zaseocima i nastavili druženja uz molitvu, nazdravljanja, čula se i ganga, a bilo je i priskakanja svitnjaka kao nekad prije.

Na blagdan sv. Ivana Krstitelja imali smo procesiju oko groblja sa kipom sv. Ivana i zastavama, a nakon toga je uslidilo misno slavlje koje je predvodio don Jure Bjeliš uz koncelebraciju don Augustina, don Bože Ćubelića i don Ratomira Vukorepe.

Don Jure je još jednom naglasio poniznost i hrabrost sv. Ivana kao putokaz svima nama, te izrazio zabrinutost nametanjem i podmetanjem kvazi-vrijednosti pod društvene norme, posebno kad je u pitanju otvorenost mladih prema životu, braku, te pokušajima razaranja obitelji kao temeljne jednice društva. Kako ćemo uopće imati za koga se boriti i živiti, ako nismo otovoreni prema novim životima, dici, bez kojih u konačnici nema ni crkve ni pastira.

Nakon mise Dobranjčani i njihovi gosti su i u svojim domovima proslavili blagdan svečanim ručkovima i druženjem uz veselu atmosferu. Popodne je crkva bila otvorena za sve koji su u miru želili uputit sv. Ivanu svoje zahvale, prošnje i molitve.

Bože, ti si pozvao svetog Ivana Krstitelja da narod pripravi na dolazak Krista Gospodina. Obdari svoj narod radošću Duha Svetoga i upravi putem spasenja i mira.

Raspored za sv. Ivana

Raspored Bogoslužja za blagdan sv. Ivana Krstitelja:

23. lipnja 2022. (četvrtak) 18.30 sati – Pjevana prva Večernja Rođenja Sv. Ivana Krstitelja iz Božanskog časoslova i Sveta Misa bdijenja
– iza sv. mise zapalit će se zajednički svitnjak na crkovnim njivama i nazdravit pićem i kolačima
– navečer oko 21.00 sat kad zazvoni ZdravoMarija paljenje svitnjaka u čast sv. Ivana po zaseocima

24. lipnja 2022. (petak) 11.00 sati – blagdan sv. Ivana Krstitelja – Ophod s kipom sv. Ivana Krstitelja i sveta misa

Službe u procesiji:

Križ: Josip Ćubelić

Svijeće:

1. Toma Vuletić

2. Matej Vuletić

Zastava 1: Marko Burazin

Zastava 2: Ivan Vujević

Župna zastava: Vinko Ćubelić

Vatra: Mate Ćubelić

Kip sv. Ivana Krstitelja:

 1. Iko Lerotić

2. Petar Vuletić

3. Nediljko Milardović

4. Ivan Ćubelić

 

Pojašnjenje

Ako pogledamo različite katoličke kalendare za 2022. godinu, možemo uočiti kako neki donose da će se svetkovina Rođenja sv. Ivana Krstitelja slaviti 24. lipnja, što je njezin redoviti datum, drugi da se prenosi na četvrtak 23. lipnja, a treći da se prenosi na subotu 25. lipnja. Naime, ove godine u petak 24. lipnja pada druga svetkovina, a to je Presveto Srce Isusovo, koja se redovito slavi treći petak nakon Duhova. Takvo se podudaranje ovih dviju svetkovina dogodilo zadnji put 1960. godine, a ponovit će se u našem stoljeću još 2033. i 2044. godine. Pitanje je, dakle, kada se ove godine slave svetkovine Rođenja svetog Ivana Krstitelja i Presvetog Srca Isusova…

… Međutim, i Presveto Srce Isusovo i Rođenje svetog Ivana Krstitelja su svetkovine, tj. liturgijska slavlja prvog stupnja. Za takav slučaj liturgijske odredbe propisuju da se svetkovine potisnute nekim drugim liturgijskim danom višeg stupnja prebacuju na prvi sljedeći dan (usp. Časoslov rimskog obreda, 1., KS, Zagreb 1996./2017., str. 66-67), lat. „ad proximiorem diem transferatur qui sit liber“, pri čemu valja uzeti u obzir da proximiorem znači najbliži, ali smo ga mi preveli sa sljedeći. U praksi to redovito i znači sljedeći dan, odnosno da se jedna od svetkovina prenosi na sutradan ili na prvi slobodan dan. Od toga su pravila izuzete samo svetkovine naslovnika vlastite crkve, a koje se onda slave na sam dan. 

… Sva tri stupnja liturgijskih slavlja gradacijski su podijeljena na ukupno 13 brojeva, od kojih se prva četiri broja odnose na svetkovine. Njima se, dakle, izriče stupanj važnosti, odnosno prednosti neke svetkovine. Tako su najvažnije svetkovine Vazmenog trodnevlja muke i uskrsnuća Gospodnjega, označene brojem 1, a najmanje važne vlastite svetkovine, označene brojem 4. Svetkovine Presvetog Srca Isusova i Rođenja svetog Ivana Krstitelja spadaju pod broj 3, koji se odnosi na ove svetkovine i njihovu gradaciju: svetkovine Gospodnje, Blažene Djevice Marije i svetaca naznačene u Općem kalendaru te Spomen svih vjernih mrtvih. Prema tom pravilu Presveto Srce Isusovo kao Gospodnja svetkovina ima prednost pred Rođenjem svetog Ivana Krstitelja kao svetkovine sveca, što znači da se Presveto Srce Isusovo treba slaviti u petak 24. lipnja 2022. godine, a svetkovina Rođenja svetog Ivana Krstitelja treba biti prebačena (osim ako je riječ o naslovniku vlastite crkve)…

Pošto se u našem slučaju radio o svetkovini naslovnika vlastite crkve (zaštitnika župe), blagdan sv. Ivana Krstitelja slavi se na isti dan, dakle, 24. lipnja.

Pročitajte više o ovome u tekstu: https://www.vjeraidjela.com/slavlje-svetkovine-rodenja-svetog-ivana-krstitelja-2022-godine-23-24-ili-25-lipnja/

Vinčanje Ivana i Petre

U subotu 11. lipnja 2022. u crkvi Svih Svetih na Aržanu vinčali su se Ivan Ćubelić (sin Ante i Mladenke – Antićevi) i Petra Ljubičić (kći Ante i Mladenke). Čestitke mladencima!!!

U četvrtak je proslavljen blagdan Tjelova uz procesiju oko crkve.

Ekipa Dobranja nastupa na glavnom turniru u Cisti Provo, prva utakmica je protiv ekipe G Točka u nedilju 19.lipnja u 21.30 sati.

Školske sestre franjevke Krista Kralja

U srijedu 1. lipnja 2022. u poslijepodnevnim satima našu župu posjetile su Školske sestre franjevke iz samostana u Sinju. U sklopu mjesečne duhovne obnove u župnoj crkvi sudjelovale su u slavlju Svete mise i pjevane Večernje. Potom su se zajedno s upraviteljem župe don Augustinom pomolile za duše stradalih hrvatskih vojnika u Drugom svjetskom ratu. 

Svoju duhovnu obnovu nastavile su razmišljajući o  temi: „Poslane u svijet nastaviti njegovo poslanje“. Naime, sestre ove godine slave 100. obljetnicu utemeljenja samostalne  (splitske) Provincije Presvetog Srca Isusova Školskih sestara franjevaka Krista Kralja. 

Sestrama čestitamo ovaj veliki jubilej i preporučamo se u molitve!

…Mi smo u našoj zajednici u Sinju na prvom kućnom Kapitulu planirale otisnuti se od samostana i zadnju duhovnu obnovu imati u drugomu kraju. Bez striktnog nacrta o mjestu i vremenu. Ako je vjerovati u Božje planove, ali i naše dojmove, onda se može reći da je bio pun pogodak odlazak u Dobranje, odnosno Cistu Veliku 1. lipnja. Ugostio nas je don Augustin Radović kojeg smo i mi više puta primile kao predvoditelja mjesečnih duhovnih obnova i odavna prepoznale kao usputnog darivatelja onoga što je, kako reče, i sam na dar primio.

Kao inače naši duhovni susreti, i ovaj je bio euharistijski, predavački i sustolnički. Slavlje svete mise, s nakanom za naše dobročinitelje, imale smo u obnovljenoj dobranjskoj crkvi. Oduševila nas je sakralnošću, jednostavnošću koja molitveno sabire. Činilo se kao da se svi naši glasovi natječu koji će bolje, zaobljenije, čas glasnije, čas tiše služiti liturgiji više. Čitavom je crkvom odzvanjala slava Bogu. Neobično da nam se netko nije pridružio. Možda i bi da mnogi nisu davno odselili, otisnuli od svoga zavičaja ili se domogli onoga vječnoga nebeskoga kraja.

Pomolile smo se i kod spomen križa i grobnice na mjesnom groblju gdje su pokopani hrvatski domobrani pogubljeni na Markovića jami na Podima kod Graba…

Otisnuti se na duhovnu obnovu

Zagrijalo u proliće

Iznimno toplo i vruće u Dobranjama krajem svibnja i početkom lipnja – zamantalo i mene malo pa kasnim zapisat štogod na našu stranicu. Već smo se bili zapitali oće li suša uništit trude naše. Baš krajem svibnja smo imali procesiju oko crkve i blagoslov polja, i nedugo nakon toga dade Bog kišu. Po svemu sudeći tribala bi bit rodna godina.

Nema ništa lipše od Dobranja u proliće, kao i najist se trišanja na stablu.

Mnogi mladići i djevojke koji potiču iz Dobranja školuju se diljem domovine i lipo ih je vidit zajedno na promocijama. Ivana Lerotić i Matea Milardović, nove magistre poslovne ekonomije. Čestitke njima i monogim drugima, te puno uspjeha svima.

Vjera djelotvorna ljubavlju

Prije nešto više od misec dana, uoči proslave blagdana sv. Dujma, u katedrali je naš don Marko Ćubelić predstavio svoju knjigu “Vjera djelotvorna ljubavlju” koja obuhvaća razdoblje kad je don Marko bio ravnatelj Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije u vrime Domovinskog rata i posliratne obnove.

Knjigu je predstavio don Ante Mateljan:

“Nema Crkve bez Caritasa. Bez obzira radilo se o organiziranom karitativnom djelovanju u Crkvi ili o povremenom svjedočenju kršćanske ljubavi kroz djela milosrđa, ostaje na snazi ona sv, Jakova: “Vjera bez djela je mrtva“. Domovinski rat nas je potaknuo da kroz milosrdnu ljubav svjedočimo svoju kršćansku solidarnosti otkrijemo ono što su mnogi prije nas uvidjeli: prava Crkva svjedoči svoju vjeru kroz dobro djelo, ne samo u katastrofalnim prilikama rata, nego i u svim prilikama života. Crkva zaslužuje svoje ime upravo po toj konkretnoj dimenziji međusobne ljubavi i pomaganja. Caritas treba biti oblik pastorala u svakoj župnoj zajednici”

Postoje naime vremena posebno zahtjevna i izazovna, vremena koja su obilježena silinom zla, ali nas zato još više potiču na ljubav prema bližnjemu i iz Bogu predanih ljudi izvlače ono najbolje. Autor, don Marko, bio je u tom najzahtjevnijem vremenu na čelu Caritasa SMN. Ako itko može vjerodostojno posvjedočiti, ondaje to upravo on. I svojim sjećanjem, prikupljenim dokumentima i izvješćima suradnika. Imajući na pameti da je ovo samo jedan mali dio onoga što je trebalo biti sačuvano i posvjedočeno o radu Caritasa SMN u Domovinskom ratu i obnovi, a na poticaj budućim generacijama… mnogo toga je izgubljeno, ali ljubav dobrih ljudi nikad nije izgubljena. Vremena su se puno promijenila, nažalost za mnoge ljude ne baš i nabolje, pa stoga obveza djelotvorne ljubavi ne dolazi na manje. Uostalom Isus reče: “Siromaha ćete uvijek imati sa sobom” a on se je s takvima poistovjetio.

Knjiga se sastoji od pet cjelina, od kojih su neke sažetije, a neke poduže.

1. Uvodni dio je naslovljen Caritas – nastanak i povijest. U njemu je pružen kratki presjek novozavjetnog izvorišta Caritasa i povijesti crkvene skrbi za siromahe, sve do organiziranja Međunarodnog Caritasa – Caritas Internationalis i Hrvatskog Caritasa osamdesetih godina pri ondašnjoj BKJ pa poslije HBK. A to je plod uvelike aktivnosti bl. kardinala Alojzija Stepinca koji je udario temelje hrvatskom nacionalnom Caritasu još tridesetih godina prošloga stoljeća, kao tajnik zagrebačkog nadbiskupa Bauera.

2. Dio knjige pod naslovom Karitativna djelatnost u Splitu. U njemu je prikazano djelovanje četiri gradske i crkvene karitativne strukture u gradu Splitu, a to su “Javna dobrotvornost”, zatim “Društvo sv. Vinka Paulskog – konferencija sv. Duje”, Društvo “Charitas – dobrotvorni odbor za siromahe” i “Gradska kuhinja”

3. Nakon Drugog svjetskog rata Crkvi je bilo sve oduzeto i bila joj je formalno zabranjena karitativna djelatnost u institucionalnom obliku, ali ona zapravo nikada nije prestala… Kad su se promijenile društvene okolnosti, raspadom druge Jugoslavije i osamostaljivanjem Republike Hrvatske, uslijedila je nova organizacija Hrvatskog Caritasa, pa tako i Nadbiskupijskog Caritasa SMN, kojemu je nadbiskup Ante Jurić na čelo stavio prijašnjega župnika Podgore don Marka Ćubelića. On se svojski dao na posao već i prije imenovanja, u prvim danima Domovinskog rata. Radilo se o nečemu posve novom i zahtjevnom, jer je rat sa sobom donio mnoge patnje i iskušenja,ali i prilike za očitovanje kršćanske ljubavi. A te ljubavi, kako svjedoči i ova knjiga, nije nedostajalo.

4. Četvrti dio je najopširniji i obuhvaća veći dio knjige, a nosi naslov Caritas u Domovinskom ratu i obnovi. Tu je navedeno i ispripovjeđeno 57 događaja, potkrijepljenih slikama i svjedočanstvima. Kroz njih je zapravo pružen mozaik karitativnih zbivanja u vrijeme Domovinskog rata i poraća. Ima tu svih vrsta zbivanja, od pojedinačnih sudbina do humanitarnih akcija, od suradnje s humanitarnim institucijama drugih država do zadivljujućih poduhvata osoba koje su svojom nesebičnošću i požrtvovnošću potaknule mnoge da se i sami uključe u djela ljubavi.

5. I na kraju ove knjige nalazi se nešto što će mnogi samo prelistati, a neće se na tome zaustavljati jer se radi o brojkama. To su tabelarni prikazi donacija Caritasu SMN uod 1991. do 2008. godine, razdoblju prvenstveno u hrani, a zatim i odjeći, ljekovima i namještaju, kako iz Hrvatske tako i sa svih strana svijeta, od Amerike do Australije. A posebno iz Njemačke, Austrije i Italije.

Drago mi je da sam mogao sudjelovati u oblikovanju ove knjige i ponosan sam što je naš Prvostolni kaptol svome vrijednom članu omogućio da se tiska. A don Marku iskrena hvala. I neka ga Gospodin poživi i podari mu snagu za nastavak djela ljubavi. Pa i u ovoj našoj novoj ispovjedaonici, u kojoj provede najviše vremena od svih nas svećenika. I dragome Bogu na svemu hvala.

Na kraju predstavljanja knjige don Marko je rekao:

Ideja o pisanju knjige o ustanovljenju i djelovanju Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije tinjala je u meni dugo ali ostvarenje te zamisli bio je mukotrpan posao. Oslanjajući se na dokumente koji su mi bili na raspolaganju i na vlastito sjećanje mogao sam pristupiti pisanju knjige. Naravno, to ne bi bilo moguće bez poticanja i potpore mojih kolega koji su smatrali da ostane zapisano što se sve poduzimalo od prvih početaka karitativnog djelovanja a pogotovo u najkritičnijem razdoblju domovinskoga rata te da sam najpozvanijim da iznesem pred javnost u obliku pisane riječi.

Imenovanje na dužnost ravnatelja dekretom nadbiskupa metropolite mons. Ante Jurića od 4. siječnja 1992. zatekao me je u službi tehničkog urednika službenog Vjesnika Splitsko- makarske nadbiskupije i župskog pomoćnika u Kaštel Sućurcu. On me je već sredinom srpnja 1991. upozorio de će mi povjeriti tu službu zbog toga što tadašnja vrlo zaslužna ravnateljica gđa Vinka Luković zbog sve osjetljivijeg zdravstvenog stanja u svojoj poodmakloj dobi u novim ratnim prilikama ne bi mogla podnositi toliki teret. Nakon mog preuzimanja ona je i dalje zadržala brigu za invalide, bolesne i osamljene kojima je uz pomoć dobrovoljnih suradnika već više desetljeća požrtvovno pomagala.

Caritas SMN, naime počeo je ljeti te godine opsežno i vrlo zauzeto, djelovati, o tada u novoj demokratskoj Republici Hrvatskoj posve legalno. Nadolaskom prognanika i izbjeglica potrebe za pomoć su se umnažale. Iz dana u dan broj se prognanika povećavao. U samim počecima oslanjali smo se na vlastite snage i na pomoć iz svih naših Župa, koje je nadbiskup okružnicom od 23. kolovoza 1991. pozvao da prikupljaju hranu, odjeću i obuću za ugrožene. Gradske i druge bliže župe u tom su se brzo iscrpile pa je bilo potrebno dodatna pomoć iz Imotske, Sinjske i Neretvanske krajine, zatim i onih iz bližih dijelova Bosne i Hercegovine gdje rat još nije bio počeo. Sve što je prikupljeno odmah je bilo poklonjeno najpotrebnijima.

U još širu akciju krećemo u suradnji s Radio Splitom (nedjelja 1. rujna 1991.), pod geslom “Čistim srcem protiv prljavog rata”. Nezaboravna cjelodnevna Caritasova akcija skupljanja pomoći za prognane sa svojih ognjišta održana je na prostoru ispred prodajnog centra “Koteks” na kojoj su nastupili gotovo svi splitski zabavni pjevači, operni pjevači, zborovi, umjetnici, glumci i dramski djelatnici. Svojom pomoći u novcu, odjeći, obući hrani odazvali su se mnogobrojni građani. Bilo je i darivatelja krvi, što se pokazalo vrlo uspješno. U nedjelju prije toga splitski je radio imao poseban program posvećen prikupljanju pomoći u koju su se uključivali brojni slušatelji koji su putem telefona kazivali što su spremni darovati prognanicima smještenim u Splitu i okolnim mjestima. Tako je uz novac, odjeću i obuću više od 100 kuća ponuđeno za korištenje na ne ograničeno vrijeme. Pomoć su nudili ljudi iz Hercegovine, Sarajeva, Livna, Vakufa i cijele Dalmacije. Nakon tih “mega manifestacija” mnoga su poduzeća, ustanove, fakulteti, srednje i osnovne škole, privatnici i ugostitelji uplaćivali novčane priloge za prognanike i izbjeglice. Pomoć je tako dobilo oko 2000 ugroženih obitelji.

Drugi moment kojeg bi istaknuo je dolazak 6 autobusa iz s prognanicima i izbjeglicama koji su dočekani na Poljudu u dvorani pokraj bazena. Cijelu noć izmjenjivalo se oko 40 č s. sestara, svi su djelatnici Caritasa bili na raspolaganju, posluživali su ih hranom, sendvičima, sokovima, dekama, pelenama s puno žara i ljubavi prema prognanicima i izbjeglicama, koji su zabavljali djecu, kojoj su kuhali čaj, a bolesne odvodili u bolnicu. Sve dobrotvore u ovom kratkom obraćanju nazočnima nije moguće nabrojiti, ali svakako treba spomenuti svesrdnu pomoć dobivanu od Caritasa iz raznih zemalja, napose iz Austrije, Bavarske i talijanskih biskupija u pokrajinama Veneto, Umbrija i biskupije Ravena. Sve što je stizalo iz inozemstva trebalo je dočekivati na carini, iskrcavati, raspoređivati i dijeliti izbjeglicama i stradalima, što je od osoblja našega Caritasa i njegova ravnatelja zahtijevalo jedva opisivog truda i brige, a i od carinskih službenika u splitskim lukama. Iza svih akcija svojim su ugledom i djelatnom potporom stajali naši nadbiskupi mons. Ante Jurić i mons. dr. Marin Barišić.

Osobitu zahvalnost Caritas duguje dr. Jošku Kaliliću odgovornom za zdravstvo i socijalnu skrb pri općini Split koji se je zauzeo za dobivanje potrebnog prostora za Caritasovo djelovanje u Zrinsko-Frankopanskoj broj 43, slično i dvjema farmaceutkinjama, gospođama Naletilić i Utrobičić i još nekima koje su požrtvovno radile u tada otvorenim Caritasovim ljekarnama, napose pokojne: na prvom mjestu Vinku Luković prvu ravnateljicu i od glavnih suradnike i suradnica Mariju Kovačević, Ksaverku Buntin i Ivicu Bilića, potom žive Milenu Jelavić, Olivu Bošnjak, Igora Gulam, dr. Snježanu Bralić, časne sestre Leonu Leventić i Salutariju Đula, djelatnice u Caritasovu savjetovalištu Maricu Anđić,Anitu Strujić i Snježanu Batinić s članovima njihovih timova. To su imena onih koji su radili do uključivo g. 2008., to jest do svršetka prvog razdoblja Caritasova djelovanja, koje je obuhvaćeno ovom knjigom.

Caritas, dakako, i dalje vrlo uspješno djeluje pod vodstvom Slavka Jerončića, zatim č. s. Vlatke Topalović i sada Denisa Maslova. Na kraju iskreno i veliko hvala PRVOSTOLNOM KAPTOLU za novčanu potporu pri tiskanje ove knjige. Posebna hvala mom predstavljaču i uredniku ovog izdanja dr. don Anti Mateljan prof. na KBF-u u Splitu a sada i katedralnom župniku koji se zdušno prihvatio zahtjevnoga uredničkog posla, Boženi Grgić i njenom suprugu Mladenu koji su iz rukopisa unijeli u računalo popise država i gradova, odakle je dolazila humanitarna pomoć, arhivistima Ivanu Balti koji je izradio tablične preglede i skenirao slikovne priloge i dr. don Slavku Kovačiću na korisnim savjetima, naposljetku mom nećaku Duji Maduniću na kontroli popisa humanitarne pomoći. HVALA i SVIMA ovdje nazočnima koji su svojim sudjelovanjem iskazali osobitu počast prije svega našem Caritasu, knjizi, njenu autoru i izdavaču Crkvi u svijetu.

Čestitke don Marku na promociji vrlo vridne knjige, kao i velika zahvala za svu dobrotu i pomoć koju je Caritas pružio potrebnima.

Proslavljen blagdan sv. Ive

Prekrasna proslava blagdana sv. Ivana Nepomuka u Dobranjama kod kapelice u Ćavara. Po vrlo toplom vrimenu misu je u dvorištu kapelice predvodio don Augustin uz koncelebraciju don Petra Dukića pred oko stotinjak Dobranjčana i gostiju. Nekoliko citata iz don Augustinove propovidi:

Biti čvrst, beskompromisan u naviještanju Evanđelja Isusa Krista, jasno pozivati čovjeka i ovaj svijet da se od svoje ispraznosti obrate k Bogu živomu koji nam se u punini objavio u svome Sinu Isusu Kristu i koji je jedini lijek našim slabostima, uglavnom kao ishod ima progon, trpljenje, patnju, muku i smrt! Život i mučenička smrt Sv. Ivana Nepomuka još jednom potvrđuju Isusovu proročku riječ: Nije sluga veći od gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti.. sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.

… Odakle učenicima snaga-izložiti sebe, svoj život staviti na kocku radi Isusa Krista i Evanđelja, odakle Sv. Ivanu Nepomuku hrabrost suprotstaviti se kralju koji je fizičku imao vlast nad njim, ali nije imao vlasti nad njegovim srcem, nad njegovom savješću i vjernosti Crkvi?
Snagu pronalaze u Isusovoj riječi: „Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati“!

… Gledamo, slušamo i osjećamo kako je je vjera u Isusa Krista ponovno meta nasrtaja i paljbe. Duhovni rat je ovdje, među nama-ne prestaje stoljećima-cilj je pod svaku cijenu uništiti našu vjeru, nadu i ljubav koja nam se očitovala u Isus Kristu: Bdijte!, upozorava sv. Petar; protivnik vaš đavao kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se čvrsti u vjeri…

…Vjeruj Isusovoj riječi i čuvaj je jer je ona najveća dragocjenost tvoga života, vrijednija i od tvoga tjelesnog života! Ona je poput soli u hrani! Svemu daje smisao i puninu, i onda kada se život polaže za Nju! Jedino te je Ona moćna očuvati od nesretnog življenja! Ako budeš ovdje na zemlji Njegovu riječ čuvao, po Njoj živio k Njemu ćeš doći i kod njega se nastaniti! Neka to bude glavna misao vodilja našega života i postojanja!

Nakon sv. mise veliki broj Dobranjčana i gostiju se nekoliko sati družio u odličnoj atomosferi uz delicije koje su pripremili domaćini (gulaš, piće i kolače). Nazdravljalo se i zapivalo, nije odavno ovako. Okupile se starije i malo mlađe generacije pa se gangalo gotovo bez prestanka. Često se mogao čut komentar da nam triba više ovakvih druženja i okupljanja.

Bar na jedan dan su živnili naši Ćavari, u sumrak su se još dica igrala na loptu po cesti i isprikuća dok su u pozadini odjekivali ganga i srdačni prijateljski razgovori. Sve me to na trenutak podsjetilo na dane djetinjstva, prije 30-40 godina kad su takve slike i zvuci bili puno češći.

Fala Ćavarima na lipom gostoprimstvu, te svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremama proslave i tako uveličali naš veliki blagdan, blagdan sv. Ive.

A ti sveti svećeniče i mučeniče Ivane, zagovaraj nas i štiti, posreduj i moli Boga za nas da ostanemo poput tebe-vjerni Bogu, Crkvi i svojoj savjesti do smrti!