Nakon dugo vrimena blagdan Božića u Dobranjama proslavljen je u snježnim i burovitim uvjetima.
No, to nije zaustavilo Dobranjčane da se popnu na Ribnicu i Blagoslov na Badnjak, te po običaju zapale vatre u čast rođenja Isusova. A naravno, u kućama, uz obiteljske molitve, palili su se badnjaci. Prije Ponoćke, nazdravljalo se i posjećivalo susjede po kućama.
Mise na Ponoćku i jutro Božića predvodio je don Augustin koji se u svojim propovidima osvrnuo na lažna i umjetna svijetla i blještavilo koje nas okružuju u vrime Božićnih blagdana, di ljudi slave svašta a gotovo da su Isusa kompletno izbacili iz svih svojih događanja i slavlja, Njega koji je jedino istinsko svijetlo.
“Ali što znači slaviti Božić? Vrijedno je malo razmisliti o tome. Je li Božić uopće još blagdan Božje ljubavi prema čovjeku; blagdan mira i duboke tišine srca? Koji je to stvarni smisao Kristovog rođenja? Što je to svijet učinio od rođenja Svjetla? Znam li danas što se krije iza riječi božićnih pjesama koje pjevamo? Što je želio i što želi Krist? Želi li On da ga smatramo ljupkim kao malo djetešce i da svake godine skidamo s tavana njegove prašnjave jaslice? Ili želi nešto drugo: da bdijemo nad svojim mislima, riječima i djelima? „Bog je ljubav“, samo kada ta istina prodre u naše srce i dušu možemo početi živjeti svoje kršćanstvo; možemo slaviti Božić; i to ne samo ovih dana, nego svaki dan u godini. Samo tako možemo naučiti biti savršeni kao što je savršen Otac nebeski u poniznosti, malenosti i ljubavi.”
Obe mise su radosno, svečano i dostojanstveno slavljene uz poznate božićne pisme, a nakon misa Dobranjčani su se zadržali isprid župne crkve te nazdravili i međusobno čestitali blagdan Isusovog rođenja.
Na kraju, zahvala svima koji su dali svoj doprinos da ova svečana misna slavlja proteknu oku, uhu i srcu ugodna.
Sritan Božić
