Proliće u Dobranjama. Ovih dana je toplije nego šta inače bude tako da je priroda krenula u svoj svojoj raskoši. Sve cvita, buja, zeleni, cvrkut tica na svakom koraku, neodoljivi miris ljubičica. Uistinu prekrasni prizori, za oči, uši i dušu. Sitim se odma kako se u prvim razredima osnovne škole pivalo:
Ispred naše kućice
cvijeće je u cvatu
sunašce ga miluje
kupa ga u zlatu
Nabrali smo kiticu najljepšega cvijeća
dat ćemo ga majčici nek je prati sreća
A naravno, čim je stiglo lipo vrime, na svoje su došli i sadioci kumpira tako da je cili prošli i ovi tjedan bilo vrlo živo na našem polju, njivama i vrtlima. Već su se ljudi bili zabrinuli: “Kasnimo, kad ćemo posadit kumpire!? Nu, ovi su već posadili a mi još nismo…”. Svake godine ista zanimljiva priča. Brujali su traktori i freze, redalo se i sadilo, neki su i isprobavali nove sorte kumpira, neki se drže provjerenih. A ja se sićam kako smo prije svi čuvali naše sime od kumpira, razmjenjivali ga među sobom, pazilo se da se minjaju kulture na zemlji, da se zemlja odmori. Nažalost, to je vrime prošlo.
Lipo vrime su iskoristili i naši lovci koji svojim akcijama po Gaju uređuju šumske puteve i pokazuju da lovstvo nije samo ubijanje divljači već i briga za njih i njihovo stanište.
