Jabuka

Ima jedna jabuka u Ćavara — ne bilo kakva, za nas je u to vrime bila prava kraljica svih stabala. Krošnja joj se širila nad nama kao zeleni krov djetinjstva, a deblo je pod rukom bilo hrapavo i živo, kao da još uvik pamti svaku ruku koja ju je ikada dodirnila.

Za nas, dicu iz sela, ta jabuka nije bila samo drvo. Bila je naše skrovište, naša tvrđava, brod koji plovi dalekim oceanima, pa čak i naš dvorac iz bajki. U njezinim granama živile su naše priče, naše tajne, naša najglasnija smijanja i najtiše tuge. Bilo je samo dovoljno reći “Ajmo na jabuku” i to se nikad nije odbijalo.

Najveći izazov na jabuci su bile genge — šest ili sedam odabranih grana s kojih smo se mogli zaljuljat (zagengat) i skočit na livadu. Prva genga bila je najbliža zemlji, sigurna i dostupna svima, kao stvorena za najmanje među nama i služila je za inicijaciju svih onih koji su nam se tili pridružiti. A zadnja je bila najviša, toliko visoka da si morao skupiti svu hrabrost da je dosegneš. Po gengama se mjerila hrabrost: tko se usudio zaljuljati na višim gengama i skočiti na livadu, bio je junak dana. Svi smo krišom trenirali, sanjali o tom skoku, planirali trenutak kad ćemo i sami “osvojit” najvišu granu. Svaki skok je bio mala pobjeda nad strahom, a svako genganje visoko među granama osjećaj slobode koji se ne zaboravlja.

Penjanje, ljuljanje i skakanje razvijali su u nama snagu, ravnotežu i spretnost, i to na način koji nismo ni primjećivali. Drvo nas je učilo kako procijeniti visinu, kako virovati vlastitim rukama i nogama, kako pasti i ponovno se popeti. Svaki uzlet na granu bio je vježba hrabrosti, a svako spuštanje vježba opreza i snalažljivosti. Na toj jabuci rasle su, zajedno s nama, i naše motoričke vještine, čvrste poput njenih grana.

Plodovi te jabuke ritko bi doživili zrelost. Čim bi jabuke zadobile prvu zelenu boju i koliku-toliku veličinu, brali bismo ih nestrpljivo — tvrde, kiselkaste, još nedovoljno zrele, tukli bi ih o stablo da smekšaju – i jili ih pod krošnjom, brišući lipljive ruke o majice i smijući se do suza.

Svatko od nas je imao svoje misto na toj jabuci. Jedni su sidili u širokim račvama grana, drugi na skrivenim mjestima di su listovi stvarali guste zavjese. Bilo je mista toliko duboko u zelenilu da si moga nestat cili sat, a da te niko ne pronađe. Ponekad bi dani bili tako dugi i lini da bismo samo ležali na granama, ljuljajući se lagano, slušali zrikavce, gledali oblake koji su putovali nebom i pričali priče koje smo izmišljali na licu mjesta — o skrivenim blagima, o zmajevima koji spavaju ispod korijena naše jabuke, o tajnim prolazima u druge svitove.

Kad bi došlo vrime za ručak, majke bi nas zvale kući, vičući naše ime preko livada i puteljaka, “ukajući” glasno i strpljivo. A mi bismo im, jednako tako “ukajući”, tužno odgovarali s krošnje, nezadovoljni što moramo napustiti svoje kraljevstvo, makar i nakratko. A kad bi roditeljskom strpljenju došao kraj, uslid našeg odgađanja dolaska, začulo bi se “Poznat ćeš kad dođeš”. To bi bio znak za žurno udaljavanje od jabuke i brže-bolje kući.

Danas još samo deblo čuva tragove svih naših dičjih dana. Stablo je starije, naše genge su posičene i udarile su nove mladice, kao da čekaju nove generacije… Al nema nas…. Ipak, kad god prođem pokraj nje, kao da i u njezinoj novoj krošnji još uvik šapuću naši smijovi i naši snovi.

Danas dica više ne traže grane da im budu genge, ni krošnje da im budu skrovišta. Njihova hrabrost više se ne miri skokom s visine, već brzinom prstiju po ekranima. Umisto oguljenih koljena i prašnjavih dlanova, danas su tu svitleći zasloni, igrice i slike koje drugi smišljaju za njih. Mašta se preselila u elektroničke svitove, a vrime koje smo nekad provodili među lišćem sada se provodi pred ekranima.

Ponekad se pitam može li još koje stablo dočekati dicu da ga pretvore u svoje kraljevstvo? Ili su ta vrimena ostala zakopana negdi među korijenjem naše stare jabuke, zajedno s onim danima kada smo znali da su najlipše igre one koje sami stvorimo.

Za pisanje ovog sastava poslužio sam se malo i pomoću umitne inteligencije, kako bi oživio sliku onih dana pod jabukom — jer, iskreno, ne sićam se da nas je iko ikad slika dok smo se tamo igrali. Možda sam, upravo koristeći modernu tehnologiju da opišem nešto tako jednostavno i prirodno, zapravo napravio ono o čemu ovaj sastav i govori — otišao u drugu krajnost, onu današnju, di se čak i uspomene stvaraju digitalno.

Malo gange i vatre

U petak 2. kolovoza na blagdan Gospe od Anđela je u Biorinama održan Ganga Fest na kojem su nekoliko gangaških pisama otpivali  i naši Dobranjčani Ivan Lerotić, Ante Lerotić, Stipan Milardović i Petar Vuletić.

A na Dan Domovinske Zahvalnosti došlo je do požara na predjelu Prljača prema donjem Gaju i Ančićima. Srićom su vatrogasne snage brzo stigle na požarište i u par sati uspili ugasiti požar. Fala im!!!

Akcija čišćenja

U subotu se oko 40-tak Dobranjčana okupilo kod župne crkve na cijelodnevnoj akciji čišćenja. Napravljen je veliki posao. Pokosio se cili prostor oko crkve, te crkovne njive, popilala se suva stabla, podrezala grane na borovima, pokupila suva trava i borove šiške, te očistila unutrašnjost crkve. Od svega se sadio ogroman svitnjak (vjerojatno najveći dosad) na jednoj od crkovnih njiva koji će se zapaliti uoči blagdana sv. Ivana Krstitelja. Također, ranije, dio prostora oko crkve i sanitarnog čvora se nasuo i poravnao, čak se podizao i veliki teški stećak koji je stajao iza crkve uz stari hrast, da se izdigne u u ravninu sa nasutim prostorom.

Velika zahvala svima koji su sudjelovali i pomogli!

Slána

Znate onaj početak iz Hasanaginice:

Što se bjeli u gori zelenoj?
Al’ su snjezi, al’ su labudovi?
Da su snjezi, već bi okopnuli,
labudovi, već bi poletjeli;
nit’ su snjezi, nit’ su labudovi…

E, pa ovdi nije ni jedno ni drugo nego – slana. Pazite kako čitate: Dugouzlazni a  – slaaaana.

Po definiciji otprilike:

snježnobijeli talog, sličan inju, koji se nakuplja pred jutro za hladna i maglovita vremena na zemlji i na granju drveća, smrznuta rosa; mraz [pala slana; uhvatila se slana]

Eto nakon puno dana južine, kiše i dosta toplog vrimena, jučer izjutra izvedrilo, a naše polje zabililo ko da je pa’ snig. Zato uvik naši govore da neke kulture teško mogu uspit u našem polju, npr. za kumpire bi često rekli da ih je odnila slana koja je baš karakteristična za naš kraj u prolitno, ali i u jesensko vrime.

Nova sezona lova

Kreće nova sezona lova, i odma lovci U Sridu. Na području Gaja i Pečuna ulovljena su 4 vepra. Čestitke lovcima iz naše Općine, posebice Vladi Galiću sa Sviba koji je ovog puta bio mirne ruke i rješio sva 4.

Gospa Karmelska, rezultati turnira

U nedilju smo proslavili blagdan Gospe Karmelske.

Dobar dio polja pokošen.

Turnir u Cisti Velikoj:

8.7.2023. Kup Sela – Četvrtfinale: Dobranje – Cista Provo 6:3

U sridu 19.7.2023. u polufinalu seoskog kupa Dobranje igra protiv ekipe Nova Sela u 21.20 sati.

13.7.2023. Kup Veterana – Četvrtfinale: Dobranje – MNK Gardun (1:1) na penale 2:3

Za veterane su nastupili: Joško Rogić, Ivan Vuletić, Krešo Ćubelić, Slobodan Gudelj Velaga, Željko Dlaka, Đemal Nasup, Ante Peša i Mario Budimir, izbornik Mijo Ćubelić.

Meće snig

Nakon misec dana gotovo nikakve zime, napokon nam evo ladnoće i sniga. Zvalo je i mećalo ovih dana prominu vrimena i zalađenje te veliki snig. Dok vam ovo pišem pada gusti snig uz jaku buru te se stvaraju veliki smetovi uz kuće i po cesti. Izgleda da zimske službe imaju sve pod kontrolom, ceste se čiste iako jaka bura iznova nanosi snig na cestu. Bit će još slika iz našeg mista u toku dana i sutra, ko god ima nešto zanimljivo nek pošalje.

Vinčanje Alena i Bernarde

U subotu 25. lipnja 2022. u crkvi Gospe od Zdravlja u Podstrani vinčali su se Alen Tomić i Bernarda Milardović (kći Marina i Mirjane – Vranjići). Čestitke mladencima!!!

Po prvi put otkad je turnira u Cisti Provo, ekipa Dobranja za koju već nekoliko godina igraju momci većinom iz Splita, uz naše Petra i Krešu Ćubelića, nije došla do finala. Nakon pobjeda u prva 2 kola protiv G Točke 6:3 i BB Luigi Kaštela 5:2, u četvrtfinalu su u napetoj utakmici izgubili od ovogodišnjih finalista ekipe MNK Brda 4:3. Fala svima koji su nastupili.

Polje u košnji…