Za Dobranje se može reći da nema nekih važnijih spomenika kulture iz daljne povijesti, ali postoje neki ostaci koji ukazuju na život u daljnoj prošlosti. Prije svega to su gomile, stećci, nekoliko učelaka na starom dobranjskom groblju, te ostatak dosta duge dionice rimske i francuske ceste. Na području Dobranja nalaze se 4 gomile koje upućuju na činjenicu da bi to mogle biti obredne gomile ili gradine karakteristične za religiju i običaje Ilira i naroda ranog srednjeg vijeka:
- VELIKA GOMILA zove se Gradina kao i čitav teren na kojem se ona nalazi. Visoka je tridesetak metara.
- GRADINA na vrhu brda Pečun. Možda i naziv brda Pečun potječe iz sličnosti s nazivom imena slavenskog boga Peruna, kojem su se uglavnom posvećivali vrhunci.
- GOMILA u Gaju, dosta velika i polukružnog oblika.
- GOMILA KOD LANDEKOVCA nalazi se pokraj puta iz Dobranja za Tijaricu. Puna je grobova i kostura iz kojih bi se dao odrediti njezin vremenski nastanak. Bila je visoka petnaestak metara.
“Gradine su najstarije utvrde i svetišta, a obredne gomile najstariji oltari”, piše u svojoj knjizi “Obredne gomile” don Ante Škobalj. Dakle, ovakve gomile su služile u svrhu obreda i pokapanja. Prema pričanjima starijih ljudi, pri prolasku pokraj gomile običaj je bio baciti jedan kamen na nju jer se tako odavala počast pokojnicima koji su tu pokopani.
U Dobranjama postoje dva stećka i oba se nalaze u neposrednoj blizini župske crkve. Oko njih se nalazi staro groblje koje je gotovo sasvim pokriveno zemljom. Prepoznaje se po uzdignutim rubovima i usađenim učelcima.
Od ova dva stećka, jedan je ukrašen, a drugi, čini se, nije ukrašen već jednostavno isklesan. Ovaj drugi je veći, njegove dimenzije su: dužina 2m, širina 1.20m, visina 1.40m. Ukrašeni stećak ima dužinu 1.50m, širinu 1.20m i visinu 1m. Ukrašena mu je sjeverna strana i gornja ploha. Na gornjoj plohi u suprotnim kutovima uklesana je po jedna šestokraka zvijezda. Na ukrašenoj sjevernoj strani stećka prikazan je prizor lova karakterističan za sve stećke ovih područja: lovac jaše na konju s jednom rukom spuštenom, a drugom uzdignutom drži koplje spreman da ga baci na jelena koji bježi ispred njega. Inače su po svim stećcima Imotske Krajine “.najbrojniji prizori lova na jelene. Ti su prizori nastali kad je i u Imotskom bilo dosta jelena. Lov je bio najmilija zabava i strast sredovječnog feudalca. Da je bilo i u 13. stoljeću jelena u dalmatinskim šumama, osim stećaka, svjedoče nam i dokumenti. Dakle, lovci prikazani na stećcima imaju svoju realnu podlogu u životnim prilikama ondašnjeg života” – ovako piše don Lovre Katić u svojoj raspravi pod nazivom “Stećci u Imotskoj krajini”. On smatra da su stećci u Imotskoj Krajini nastali prije dolaska Turaka, i kaže: “Na stećcima nalazimo slike samo kopalja mačeva i luka, a nigdje vatrenog oružja, pa niti handžara i krivošije sablje, dakle, i to pokazuje da su iz doba prije Turaka. Po svemu tome možemo datirati dalmatinske, a time i imotske stećke vremenom 14. do svršetka 15. stoljeća”.
Na stećcima nema nikakva križa, a ni polumjeseca, nego samo šestokraka zvijezda Danica koja predstavlja simbol vjere u obnavljanje života. Ovaj je običaj u tom smislu bio vrlo blizak kršćanskom vjerovanju.