Knjige

Pred nama je mala povijesno-reportažna monografija sela Dobranja. Mjesta i župe. U slici i riječi. Prošlost i sadašnjost. Ljudi i život, sa svom svojom oporošću i toplinom. Povijesni zapis i kratka reportaža o vjekovnom bivanju i zbivanju u ovom slikovitom i ponosnom selu Imotske krajine.
Pisana je brižno, sustavno, ali jednostavno, informativno. Perom domaćeg sina, koji je neumorno tragao za starim spisima i zapisima i još neumornije osjećao sa svojim rodnim Dobranjama. S njihovim zgodamam i nezgodama. S “gastarbajterima” i njihovim brigama. S mladima koji odlaze i starima koji žele umrijeti na svom ognjištu. S dobranjskim kamenom uzidanim u pročelje oronulog zvonika…
Domaća je ovo draga knjiga. Posebno draga Dobranjama i Dobranjčanima. U sebi krije i čuva njihov spomen, korjen njihova bića i imena. Vjeru i narodni ponos. Običaje i očinsku baštinu. Poteškoće i tihe radosti. Tegobe i nade prošlosti i sadašnjosti…
Pisana toplo i doživljeno, ova će mala slikovnica o Dobranjama biti ugodno štivo i draga podsjetnica. Budit će stara sjećanja i čuvati uspomene za stare naraštaje.
Neka bude poticaj našim župnicima i drugim kulturnim djelatnicima, da o svojim mjestima i župama istražuju i pišu.

Biblija kaže da nas je Stvoritelj umijesio od zemlje. Da, ali od zemlje na kojoj stojimo. Tu ćeš istinu osjetiti čitajući knjigu koju upravo držiš u ruci. Pregled povijesnog kretanja plemena župe Dobranje potiče na razmišljanje i divljenje upornosti i izdržljivosti čovjeka s ovog žednog krša i kamenjara. Odolio je nemilim stoljećima zuluma i progona. Odlazio ali se uvijek vraćao. Sačuvala ga vjera u Boga, jezik hrvatski i običaji narodni.
Ako netko poželi pisati priče i romane, morat će najprije naučiti gramatiku jezika. Ova knjiga profesora Ante Ivankovića osnovna je gramatika povijesnih elemenata za svakoga tko poželi o Dobranjama pisati šire i više. Svakom je stanovniku ove župe iskrena radost vidjeti da se netko odlučio pisati o ovomu malom mjestu. O njegovim obiteljima i plemenima, o značenju imena i prezimena, njiva, brda i bunara.
Svaki će čitatelj spoznati mnogo novih i zanimljivih pojedinosti iz vjerodostojnih izvora. Najviše je podataka iz 18. stoljeća, tj. nakon oslobođenja ovih krajeva od osmanlijske okupacije. To su počeci uvođenja redovitoga crkvenog i društvenog ustroja. Odmah nam se rodi želja da odemo dalje. Htjeli bismo zaviriti u vrijeme okupacije, progonstva i harača. Čak i dublje u povijest, pitajući se kakvo je bilo ovo selo i polje u stoljećima po doseljenju Hrvata, tko je podigao gomile i stećke, tko li robovao za vrijeme turske okupacije.
U Dobranjama, kao i u okolnim mjestima, život traje neprekidno više tisućljeća. Najnovija istraživanja otkrila su u blizini ovog sela rimski vojni tabor i kršćansku baziliku iz 6. stoljeća. Tu su rimske ceste i ilirske obredne gomile. Izvori, polja i šume. Sigurno, živjelo se drukčije. Selidbe s blagom po ispašama i lutanje pred progonima. Eto nam svima nove zadaće: studirati i istraživati. I napisati!

Ova svjedočanstva su potresna. To je istina koju je naš autor o tom teškom zločinu uspio zabilježiti, a sada i objelodaniti. Knjiga je potresna. Ona je nepobitan dokaz da su zarobljenici, u pravilu mladi ljudi koji su bili mobilizirani u Domobranske postrojbe, zarobljeni i onda brutalno ubijeni bacanjem u jamu. To je taj partizanski “antifašistički” način ubijanja – bacanjem u jamu. Ivan Kozlica i ovom svojom knjigom svjedoči o stradanju hrvatskog naroda i to u sukobu i konfliktu između dviju skupina tog istog hrvatskog naroda, hrvatskih vojnika i partizana.

prof. emeritus Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Zahvaljujući mr. Kozlici, izlazi na vidjelo još jedna od brojnih dugo skrivanih istina o komunističko-partizanskim zločinima nad Hrvatima u ratu i poraću. Ova knjiga logični je nastavak na njegov historiografski prvijenac knjigu “Krvava Cetina”, prvo monograsko izdanje o masovnim stradanjima u cetinskom i poljičkom kraju tijekom Drugog svjetskog rata. U ove knjige on je javnosti podastro plodove hrabrog i ustrajnog rada, čime je razotkrio od komunista dugo kontrolirane i krivotvorene istine, a što je najvažnije, postradalim osobama podigao je najtrajniji spomenik.

Dr. sc. don Josip Dukić