Kada je završena seoba stanovnika u Dobranje i iz Dobranja nije baš sigurno, ali je to vjerojatno bilo u suton turske moći u ovom kraju, tj. u početku 18. stoljeća. Iz godine 1725. imamo popis plemena koji uglavnom odgovara današnjem stanju. Neke se obitelji posebno poslije te godine gube i danas ih ovdje nema, ali je spomen na većinu još živ. To su obitelji Dujma Svaline i Matija Mitrovića. Zanimljivo je iz ovog najranijeg popisa i to da od svakog plemena postoji uglavnom po jedna obitelj sa, prosječno, desetak osoba. To nam svakako govori da se Dobranje najviše razvilo tek u pretprošlom stoljeću.
O doseljenju plemena Ćubelić na brežuljak zvan Dubrava još postoji živa predaja koja kaže da su odatle protjerali neke turske obitelji. Oni su se tako bili udomaćili da su, kako kaže predaja, nudili golemo blago samo da mogu i dalje tu živjeti. Još i danas se koristi bunar za koji se kaže da je turski, a mještani Dobranja običavaju Ćubeliće zvati “Turci”. Vjerojatno stoga što su potjerali posljednje muslimanske obitelji i naslijedili sve njihovo. Na sličan su način, po svoj prilici, došla i druga plemena, a neki su tu preživjeli sve vrijeme turske vladavine – i tako se svi stopiše u jednu skladnu zajednicu i formiraše lijepo selo Dobranje za koje se drži da ime nosi po svojoj dobroj i plodnoj zemlji.
Najstariji potpuni popis stanovnika u Dobranjama učinjen je i poslan Biskupskom ordinarijatu 5. srpnja 1725. godine. Napisan je bosančicom i nema potpisa župnika, a u transkripciji glasi:
| Ime i Prezime | Čeljadi za ispovid | Dice |
|---|---|---|
| Matij Vrlić | 6 | 1 |
| Ivan Vrlić | 4 | 4 |
| Blaž Šetka | 5 | 3 |
| Nikola Šetka | 5 | 4 |
| Anton Vujavić | 2 | 4 |
| Matij Ančić | 4 | 0 |
| Šimun Milardović | 12 | 6 |
| Grgur Lerotić | 10 | 6 |
| Jure Ćavar | 8 | 6 |
| Dujam Svalina | 5 | 2 |
| Tadija Ančić | 5 | 2 |
| Križan Ivanković | 9 | 2 |
| Ilija Burazin | 4 | 2 |
| Ivan Milardović | 6 | 0 |
| Matij Mitrović | 2 | 1 |
| Ilija Milardović | 3 | 3 |
| Lovrin Lerotić | 5 | 3 |
| Jure Ćubelić | 18 | 10 |
Danas u Dobranjama žive slijedeća plemena: Ančić, Božina, Burazin, Ćubelić, Ivanković, Lerotić, Milardović, Milardović-Ivanković, Vrlić, Vujević i Vuletić. Od toga su troji Milardovići i dvoji Lerotići, tzv. Gornji i Donji, a razvili su se iz zasebnih obitelji poslije doseljenja. Na taj zaključak upućuje nas i sam njihov smještaj. Naime, jedni su na jednoj, a drugi na drugoj strani sela, a u Stanju duša za 1725. god. vidimo dvije obitelji Lerotić i tri Milardović koje su preci današnjima.
Svi su se današnji zaseoci proporcionalno množili i rasli. To se ne može reći samo za Ančiće kojih je god. 1725. bilo dvije obitelji, a poslije toga neko vrijeme bila je samojedna obitelj, a danas su opet dvije. Čini se da će neka plemena potpuno nestati, npr. Vrlići, kojih je još 1948. god. bilo 7 obitelji s 44 člana. Od tada skoro svi su se odselili, uglavnom u Split. A slična je situacija i s Donjim Milardovićima.
U starijim izvještajima ne nalazimo prezimena Vuletić jer se to pleme u najstarijim dokumentima nazivalo Ćavar, pa Ćavarović, da bi se s vremenom taj naziv u službenim knjigama potpuno izgubio, ali ne i zaboravio jer ih i danas Dobranjčani tako nazivaju.