U zadnjih misec dana nema baš nekih novina iz Dobranja, al imamo nekoliko vezanih za Dobranjčane.
Prije nešto više od misec dana kćer su dobili Mate (Vinkov) i Anita Vuletić. Čestitke!
Evo slike sa obreda grličanja u Dobranjama povod blagdana svetog Blaža.
Prije nekoliko dana u Splitu je Stipana Milardovića (Ćupinu) koji je već četvrtu godinu bez donjih ekstremiteta, u obilasku zupe sv. Križa posjetio nadbiskup Marin Barišić i tom prilikom ga pričestio, te je pitao za Dobranjčane u Splitu. Ovom prilikom pozdrav i podrška svim našim Dobranjčanima koji se bore sa zdravstvenim problemima, nek im dragi Bog bude utjeha i snaga.
Nedavno je u Slobodnoj Dalmaciji izašao članak o umjetnicima iz Udruge veterana Četvrte gardijske brigade iz Splita, među kojima je i naš majstor Mate Ančić. Članak možete pročitati ovdje: https://www.slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/clanak/id/590155/39sluzbena-medicina-nije-mogla-objasniti-kako-mi-je-noga-ozdravila39-veteran-cetvrte-gardijske-brigade-napravo-je-reljef-majke-terezije-to-je-bio-znak
Nekoliko Matinih citata iz članka:
Kad osjetim tjeskobu, uhvatim se dlijeta. To je moja terapija i velika radost. Često otkrijem skrivene znakove dok radim, samo izrone iz drva lipe, vrijeska, masline, oraha, johe…
Bio sam tjeskoban i izradio portret Majke Tereze, za mene oduvijek svetice. Zamolio sam dvije časne sestre, poznanice, da mole za moje zdravlje; jedna je to činila u Šarengradu kod Iloka, a druga u katoličkoj misiji u Keniji. Istodobno sam dobio na dar medaljončić s portretom Majke Tereze te sam ga nosio na dijelu noge koji je bio najugroženiji.
Kad je došao trenutak za operaciju, korak do amputacije, liječnici i zdravstveno osoblje bolnice vidjeli su da je crnilo na nozi počelo kopnjeti, povlačiti se. Službena medicina nije mogla objasniti moje ozdravljenje, ali ja ću cijeli život rado prepričavati svoje svjedočanstvo, to Božje čudo uz zagovor svetice i časnih sestara.
Na tvrdnju novinarke da je darovit, Mate kaže:
Nisam ja. – On je. On kroz mene govori, pokazuje svoju veličinu – pokazuje Mate prstom prema nebu, prema Višnjemu.
Evo jedne slike iz Ćavara od prošle nedilje kao podsjetnik kako se nekad okupljalo “ispod orasa” i razglabalo na dugo i na široko o raznim temama, što bi se reklo, o životu općenito.
