U Dobranjama postoje dvije crkve: stara župska crkva koja je služila do 1970. i pokraj nje nova, sadašnja župska crkva.
Stara župska crkva
Ova crkva, kao i čitava župa Dobranje, od samog početka svog postojanja ima za zaštitnika sv. Ivana Krstitelja, čiji se blagdan svečano slavi u ovoj župi svake godine 24. lipnja. Kada je sagrađena prva crkva u Dobranjama nije lako reći. Na Katastarskoj mapi iz 1725. god. ucrtana je crkva sv. Ivana Krstitelja što znači da je već prije sagrađena. No, to je vrijeme nakon oslobođenja od Turaka, kada su se crkve mogle graditi. A što je bilo prije? Sa sjeverne strane današnje crkve nalazi se prostrano groblje. Može se pretpostaviti da je tu bila mjesno groblje i crkva koji su se koristili prije turskog vremena. Nakon oslobođenja sagrađena je nova crkva, oko 1720. a uz nju i groblje. Stara župska crkva izgrađena je na potpunoj osami, među hrastovima na terenu između Krivodola Kosice i Vlake, a u neposrednoj blizini starijeg dobranjskog groblja i stećaka.
Crkva je obnovljena oko 1740. O tome da je crkva produživana nema ništa zapisano i toga se, ni u pripovijedanju starijih nitko ne sjeća. Ali, u to nas upućuje vanjski izgled zidova i način gradnje. Vidljivo je i to da su dva velika prozora nanovo probijena i da je nadozidan još jedan metar zidova. Zvonik nad njezinim pročeljem, s otvorima za tri zvona, sagrađen je “NA 2. MAJA 1782”, kako je na njemu uklesano, što se još uvijek dobro vidi. A prvi spomen o zvonima nalazi se u izvještaju o vizitaciji Dobranja nadbiskupa Lelija Cippica 1789. gdje stoji: “1. lipnja nadbiskup svečano slavi sv. misu i blagoslivlje dva zvona. Jedno je B. D. Marije, a drugo sv. Frane Asiškoga”. Jedno od tih zvona sačuvano je do danas i nalazi se na zvoniku nove crkve. Na njemu piše:
ANNO DOMINI
MDCCLXXXVII
OPUS CA VENEZIA
Pretpostavlja se da crkva nije bila odmah dovoljno uređena jer je ovo malo i siromašno selo trebalo više vremena da bi potpuno dovršilo gradnju crkve. Biskupi u svojim vizitacijama su redovito naglašavali potrebu uređenja crkve za dolično obavljanje službe Božje. 31. svibnja 1789. nadbiskup Lelije Cippico naređuje “da se u crkvi probiju dva prozora, da se sva obijeli, da se nabavi ispovjedaonica i da se uredi pod crkve”. Isto tako u svojim zapažanjima s vizitacije 15. srpnja 1852. biskup Alojz M. Pini piše: “selo je vrlo siromašno i crkva se ne može uzdržavati pa nedostaju neke sitnice: križ koji se nosi na sprovodu, ključ i svila za krstionicu. a crkva nema ništa i uzdržava se samo milostinjom vjernika”. Svršetkom prošlog stoljeća crkva već posjeduje nekoliko komada zemlje od kojih se danas koristi samo zemljištem koje se nalazi sjeverno od crkve, tzv. Krivodolom.
Crkva ima dva oltara, glavni i pobočni. Glavni oltar posvećen je sv. Ivanu Krstitelju, a pobočni Gospi Karmelskoj. Oltari su napravljeni od kamena i obloženi drvenim antipendijima, a ukrašeni su izrezbarenim drvenim stupovima. Iznad glavnog oltara, lijevo, na daskama je naslikan sv. Jure u borbi sa zmajem, a desno sv. Mihovil. Tu je stajao i najstariji mali kip sv. Ivana napravljen od drveta. Danas je prilično oštećen. Nabavljen je poslije novim kip sv. Ivana, od gipsa, i prenesen je u novu crkvu. Glavna crkvena lađa širinom visinom i duljinom je veća, a i starija od prezbiterija koji je veoma malen. Duljina crkve iznosi 11.50m, širina 4.00m, a visina 4.10m. U crkvi postoji i kor na koji se penjalo drvenim stepenicama, a redovito je bio rezerviran za muškarce. Muškarci su sve donedavno bili i glavni pjevači kod mise. Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća, kad su se razišli po svijetu te ih malo ostalo kod kuće, pjevanje preko mise preuzele su djevojke.
Ispred crkve lijevo od glavnih vrata napravljen je i pomoćni oltar koji se upotrebljavao nekoliko puta kroz godinu kad se služba Božja obavljala vani, na otvorenom. S istočne strane crkve, izvan groblja nalazi se i “crkovna čatrnja”. Napravljena je za vrijeme župnikovanja don Jeronima Bečića (1869-1870), a obnovljena je šezdesetih godina 20. stoljeća.
Stara crkva je najviše obnovljena za vrijeme župnikovanja don Marinka Brbića (1924-1929). Tada su ponovo stavljena zvona na crkvu, kupljen je veliki križ, kip sv. Ivana, popločan je pod crkve, a oko crkve uređeni su groblje i ograda. Električna instalacija postavljena je 1963. god.
Nova župska crkva
U neposrednoj blizini stare župske crkve, sa sjeverne strane, 1972. god. završena je nova crkva. I ona je, čuvajući tradiciju odanosti sv. Ivanu Krstitelju, stavljena pod posebnu zaštitu i patronat ovog velikog sveca. Nova crkva je dosta velika. Tko u nju dođe u onim godišnjim razdobljima kad najveći dio Dobranjčana nije u rodnom mjestu, mogao bi pomisliti da je i prevelika. No u vrijeme velikih blagdana i školskih praznika crkva zna biti dupkom puna vjernika i vjernica.
Potreba za gradnjom nove crkve osjećala se već dugo. Još svršetkom 19. stoljeća, prigodom biskupskih posjeta i pregleda župe, upozoravalo se da je crkva premala, te da treba izgraditi veću. Ta želja biskupa i Dobranjčana počela se ostvarivati tek 1964. god. Tada je ovdje župnik bio don Petar Kovač (1946-1970). Usprkos svojoj starosti on se prihvatio organizacije gradnje nove crkve. A i narod se oslobodio vjekovnog siromaštva, pa su svi željeli pomoć izgradnju nove crkve.
Gradnja crkve počinje 1965. po nacrtu dipl. inž. Ante Baraća. Dobranjčani su tu crkvu izgradili svojim radom i novcem, bez ičije pomoći i u dosta kratkom roku. Crkvu je posvetio nadbiskup dr. Frane Franić 1972. god. na blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista 27. prosinca. Radove je priveo kraju i crkvu pripremio za posvećenje don Lovre Žuljević. Nadbiskup je pohvalio njegov rad pa je prigodom posvećenja crkve zapisao: “Pastirski pohod je obavljen s lijepim duhovnim plodovima i bilo je mnogo vjernika nazočno na misi. Zahvaljujemo se župniku don Lovri za revan dušebrižnički rad”.
Dimenzije nove crkve su: dužina 18.00m, širina 9.20m, površina 163 m2. oltar i svetohranište su napravljeni od bijelog bračkog kamena. Iza oltara se nalazi stari kip sv. Ivana Krstitelja koji je nabavljen 1924. i obnovljen 2012. (u staroj crkvi se nalazi drugi noviji kip koji je darovala jedna obitelj). S desne strane oltara je kip Blažene Djevice Marije, a crkvi ga je, prema svom zavjetu, darovao Ivan (Milan) Ćubelić 1970. god.
Kapela sv. Ivana Nepomuka
Kapela sv. Ivana Nepomuka nalazi se u zaseoku Vuletići. Sagrađena je 1790. god. a mali zvonik uz nju 1791. Te se godine mogu još uvijek jasno pročitati na kamenom bloku zvonika i na nadvratnom pragu kapele.
Kapelu i zvonik sagradio je don Šimun Vuletić, kako pričaju mještani, na svoj trošak i svojim rukama. On je već 1789. god. pokazao dozvolu dobivenu od pape za gradnju kapele biskupu koji je tada došao u Dobranje radi krizme i pregleda župe. Nedaleko od kapele sagrađen je veliki kameni zid visok 6 metara koji je osiguravao kapelu i ostale građevine oko nje od napada hajduka koji su znali haračiti u ono vrijeme. Sve te građevine i kapelu, poslije don Šimunove smrti preuzeo je u nasljedstvo njegov sinovac don Marko Vuletić.
Kapela je duga 3.90m, široka 2.30m, a visoka 3.50m. Izgrađena je od pravilno klesanih kamenih blokova tako da još uvijek lijepo izgleda, samo, na žalost, u zvoniku nema više zvona. Na kapeli su dvoja vrata, sa sjevera i s juga, a bila su i treća, od zapada, nasuprot oltaru, kao direktni ulaz iz don Šimunove kuće. Ta treća vrata zazidana su i sad služe kao prostor u kojem je ormar za crkveno ruho. Na oltaru je smješten mramorni kip sv. Ivana Nepomuka kojeg je nabavio makarski kanonik Ivan Josip Pavlović Lučić, vjerojatno iz Venecije, a naručio ga je, prema svojem zavjetu u teškoj bolesti, don Šimun.
Za sv. Ivana Nepomuka, don Šimun se po svoj prilici odlučio zbog toga što se taj svetac ne štuje posebno nigdje u bližoj okolici, ali još više stoga što je on zavolio sv. Ivana u Priku kod Omiša, gdje je u glagoljaškom sjemeništu učio bogoslovne nauke i gdje je ovaj svetac bio mnogo štovan od omiškog puka.
U kapeli se bogoslužje obavlja samo na svečev blagdan, 16. svibnja. Tu se nalazi nekoliko obrednih knjiga i molitvenika koji su u vrlo lošem stanju. Po svoj prilici ostavština su svećenika don Šimuna i don Marka. Između ostalog tu je jedan misal napisan glagoljicom: Misal’ rimskij slavenskim’ jazikom’, a tiskan je u Rimu 1741. god. pa Ritual rimski, te jedan latinski misal.
Iznad oltara nalazi se Gospina slika za koju je biskup Josip Godeassi, za svoje vizitacije 1841. napisao: “U kapeli sv. Ivana Nepomuka jedna je lijepa slika. To je kopija, a prikazuje Gospu s djetetom”. A da je slika smatrana vrijednom govori i to što su se za nju interesirali stručnjaci Konzervatorskog odjela u Splitu. Dne 31. prosinca 1915. došao je župniku dopis kojim Konzervatorski zavod pita za stanje u kojem se nalazi Gospina slika u kapeli Vuletić. Iz bojazni da bi slika mogla nestat, vlasnici ove kapele sliku nisu predali na konzerviranje.
Kod kipa sv. Ivana nalazi se minijaturna noga od srebra, donesena svecu u zahvalu za ozdravljenje. Isto tako i jedna srebrna pločica s likom molitelja koji kleči. 1980. god. kapela je ponovo okrečena, a dotrajala drvena vrata su skinuta i stavljena su nova od kovine.
Priča se da su kip sv. Ivana Dobranjčani nosili u procesiju nekoliko puta do župske crkve u vrijeme velikih suša, moleći za kišu, te da su molitve bile uslišane.
Kapela sv. Josipa
Na mjestu gdje je danas kapela sv. Josipa, do 1940. god. bio je župski stan. Budući da se u to vrijeme dovršavala gradnja nove župske kuće, župnik je poslao molbu Biskupijskom ordinarijatu da se dozvoli gradnja kapele u staroj kući. Te godine, 22. kolovoza biskup je odobrio preuređenje stare kuće za kapelu koja se nalazi uz novu župsku kuću. Kapela je 6m duga i 4m široka. Prije gradnje ove kapele župnici su u dane preko sedmice govorili svetu misu u kapeli sv. Ivana Nepomuka.
