Sritna Nova

Opraštamo se od stare godine sa najboljim željama svima u Novoj 2023. uz malo naših gangaških pisama koje su u Zoričića na blagdan sv. Ivana Apostola 27.12.2022. otpivala naša 4 tenora (gangaša) Iko, Pere, Stipan i Mate.

Sritna Nova 2023. godina!!!

 

Vinčanje Mateje i Nikole, baština, turnir

U subotu 02. srpnja 2022. u našoj crkvi su se vinčali Nikola Odrljin i Mateja Ćubelić (kći Bože i Dušanke – Jamani). Čestitke mladencima!!!

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je objavilo koji su sve programi zaštite kulturne baštine dobili sredstva za ovu godinu. U zadnjih nekoliko godina zbog potrebe obnove potresom pogođenih područja (Zagreb, Banija) sredstva i broj kulturnih dobara koji su ušli u program obnove je smanjen tako da se ove godine nastavilo financiranje obnove oltara iz stare crkve.

MINISTARSTVO KULTURE Uprava za zaštitu kulturnih dobara
Programi zaštite na pokretnim kulturnim dobrima u 2022. godini

Dobranje, Crkva sv. Ivana Krstitelja, glavni oltar sv. Ivana Krstitelja, 18. st – 75.000,00 kn

Igra se 28. Memorijal Mate Vučak Čigra u Cisti Velikoj. Naše ekipe nastupaju na 3 fronta, Seoski kup, Veteranski kup i Kup dice. Sinoć su već veterani odradili prvo kolo pobjedom od 4:1 protiv ekipe CB X Velić. Ostale ekipe vjerojatno nastupaju sljedeći tjedan

Vjera djelotvorna ljubavlju

Prije nešto više od misec dana, uoči proslave blagdana sv. Dujma, u katedrali je naš don Marko Ćubelić predstavio svoju knjigu “Vjera djelotvorna ljubavlju” koja obuhvaća razdoblje kad je don Marko bio ravnatelj Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije u vrime Domovinskog rata i posliratne obnove.

Knjigu je predstavio don Ante Mateljan:

“Nema Crkve bez Caritasa. Bez obzira radilo se o organiziranom karitativnom djelovanju u Crkvi ili o povremenom svjedočenju kršćanske ljubavi kroz djela milosrđa, ostaje na snazi ona sv, Jakova: “Vjera bez djela je mrtva“. Domovinski rat nas je potaknuo da kroz milosrdnu ljubav svjedočimo svoju kršćansku solidarnosti otkrijemo ono što su mnogi prije nas uvidjeli: prava Crkva svjedoči svoju vjeru kroz dobro djelo, ne samo u katastrofalnim prilikama rata, nego i u svim prilikama života. Crkva zaslužuje svoje ime upravo po toj konkretnoj dimenziji međusobne ljubavi i pomaganja. Caritas treba biti oblik pastorala u svakoj župnoj zajednici”

Postoje naime vremena posebno zahtjevna i izazovna, vremena koja su obilježena silinom zla, ali nas zato još više potiču na ljubav prema bližnjemu i iz Bogu predanih ljudi izvlače ono najbolje. Autor, don Marko, bio je u tom najzahtjevnijem vremenu na čelu Caritasa SMN. Ako itko može vjerodostojno posvjedočiti, ondaje to upravo on. I svojim sjećanjem, prikupljenim dokumentima i izvješćima suradnika. Imajući na pameti da je ovo samo jedan mali dio onoga što je trebalo biti sačuvano i posvjedočeno o radu Caritasa SMN u Domovinskom ratu i obnovi, a na poticaj budućim generacijama… mnogo toga je izgubljeno, ali ljubav dobrih ljudi nikad nije izgubljena. Vremena su se puno promijenila, nažalost za mnoge ljude ne baš i nabolje, pa stoga obveza djelotvorne ljubavi ne dolazi na manje. Uostalom Isus reče: “Siromaha ćete uvijek imati sa sobom” a on se je s takvima poistovjetio.

Knjiga se sastoji od pet cjelina, od kojih su neke sažetije, a neke poduže.

1. Uvodni dio je naslovljen Caritas – nastanak i povijest. U njemu je pružen kratki presjek novozavjetnog izvorišta Caritasa i povijesti crkvene skrbi za siromahe, sve do organiziranja Međunarodnog Caritasa – Caritas Internationalis i Hrvatskog Caritasa osamdesetih godina pri ondašnjoj BKJ pa poslije HBK. A to je plod uvelike aktivnosti bl. kardinala Alojzija Stepinca koji je udario temelje hrvatskom nacionalnom Caritasu još tridesetih godina prošloga stoljeća, kao tajnik zagrebačkog nadbiskupa Bauera.

2. Dio knjige pod naslovom Karitativna djelatnost u Splitu. U njemu je prikazano djelovanje četiri gradske i crkvene karitativne strukture u gradu Splitu, a to su “Javna dobrotvornost”, zatim “Društvo sv. Vinka Paulskog – konferencija sv. Duje”, Društvo “Charitas – dobrotvorni odbor za siromahe” i “Gradska kuhinja”

3. Nakon Drugog svjetskog rata Crkvi je bilo sve oduzeto i bila joj je formalno zabranjena karitativna djelatnost u institucionalnom obliku, ali ona zapravo nikada nije prestala… Kad su se promijenile društvene okolnosti, raspadom druge Jugoslavije i osamostaljivanjem Republike Hrvatske, uslijedila je nova organizacija Hrvatskog Caritasa, pa tako i Nadbiskupijskog Caritasa SMN, kojemu je nadbiskup Ante Jurić na čelo stavio prijašnjega župnika Podgore don Marka Ćubelića. On se svojski dao na posao već i prije imenovanja, u prvim danima Domovinskog rata. Radilo se o nečemu posve novom i zahtjevnom, jer je rat sa sobom donio mnoge patnje i iskušenja,ali i prilike za očitovanje kršćanske ljubavi. A te ljubavi, kako svjedoči i ova knjiga, nije nedostajalo.

4. Četvrti dio je najopširniji i obuhvaća veći dio knjige, a nosi naslov Caritas u Domovinskom ratu i obnovi. Tu je navedeno i ispripovjeđeno 57 događaja, potkrijepljenih slikama i svjedočanstvima. Kroz njih je zapravo pružen mozaik karitativnih zbivanja u vrijeme Domovinskog rata i poraća. Ima tu svih vrsta zbivanja, od pojedinačnih sudbina do humanitarnih akcija, od suradnje s humanitarnim institucijama drugih država do zadivljujućih poduhvata osoba koje su svojom nesebičnošću i požrtvovnošću potaknule mnoge da se i sami uključe u djela ljubavi.

5. I na kraju ove knjige nalazi se nešto što će mnogi samo prelistati, a neće se na tome zaustavljati jer se radi o brojkama. To su tabelarni prikazi donacija Caritasu SMN uod 1991. do 2008. godine, razdoblju prvenstveno u hrani, a zatim i odjeći, ljekovima i namještaju, kako iz Hrvatske tako i sa svih strana svijeta, od Amerike do Australije. A posebno iz Njemačke, Austrije i Italije.

Drago mi je da sam mogao sudjelovati u oblikovanju ove knjige i ponosan sam što je naš Prvostolni kaptol svome vrijednom članu omogućio da se tiska. A don Marku iskrena hvala. I neka ga Gospodin poživi i podari mu snagu za nastavak djela ljubavi. Pa i u ovoj našoj novoj ispovjedaonici, u kojoj provede najviše vremena od svih nas svećenika. I dragome Bogu na svemu hvala.

Na kraju predstavljanja knjige don Marko je rekao:

Ideja o pisanju knjige o ustanovljenju i djelovanju Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije tinjala je u meni dugo ali ostvarenje te zamisli bio je mukotrpan posao. Oslanjajući se na dokumente koji su mi bili na raspolaganju i na vlastito sjećanje mogao sam pristupiti pisanju knjige. Naravno, to ne bi bilo moguće bez poticanja i potpore mojih kolega koji su smatrali da ostane zapisano što se sve poduzimalo od prvih početaka karitativnog djelovanja a pogotovo u najkritičnijem razdoblju domovinskoga rata te da sam najpozvanijim da iznesem pred javnost u obliku pisane riječi.

Imenovanje na dužnost ravnatelja dekretom nadbiskupa metropolite mons. Ante Jurića od 4. siječnja 1992. zatekao me je u službi tehničkog urednika službenog Vjesnika Splitsko- makarske nadbiskupije i župskog pomoćnika u Kaštel Sućurcu. On me je već sredinom srpnja 1991. upozorio de će mi povjeriti tu službu zbog toga što tadašnja vrlo zaslužna ravnateljica gđa Vinka Luković zbog sve osjetljivijeg zdravstvenog stanja u svojoj poodmakloj dobi u novim ratnim prilikama ne bi mogla podnositi toliki teret. Nakon mog preuzimanja ona je i dalje zadržala brigu za invalide, bolesne i osamljene kojima je uz pomoć dobrovoljnih suradnika već više desetljeća požrtvovno pomagala.

Caritas SMN, naime počeo je ljeti te godine opsežno i vrlo zauzeto, djelovati, o tada u novoj demokratskoj Republici Hrvatskoj posve legalno. Nadolaskom prognanika i izbjeglica potrebe za pomoć su se umnažale. Iz dana u dan broj se prognanika povećavao. U samim počecima oslanjali smo se na vlastite snage i na pomoć iz svih naših Župa, koje je nadbiskup okružnicom od 23. kolovoza 1991. pozvao da prikupljaju hranu, odjeću i obuću za ugrožene. Gradske i druge bliže župe u tom su se brzo iscrpile pa je bilo potrebno dodatna pomoć iz Imotske, Sinjske i Neretvanske krajine, zatim i onih iz bližih dijelova Bosne i Hercegovine gdje rat još nije bio počeo. Sve što je prikupljeno odmah je bilo poklonjeno najpotrebnijima.

U još širu akciju krećemo u suradnji s Radio Splitom (nedjelja 1. rujna 1991.), pod geslom “Čistim srcem protiv prljavog rata”. Nezaboravna cjelodnevna Caritasova akcija skupljanja pomoći za prognane sa svojih ognjišta održana je na prostoru ispred prodajnog centra “Koteks” na kojoj su nastupili gotovo svi splitski zabavni pjevači, operni pjevači, zborovi, umjetnici, glumci i dramski djelatnici. Svojom pomoći u novcu, odjeći, obući hrani odazvali su se mnogobrojni građani. Bilo je i darivatelja krvi, što se pokazalo vrlo uspješno. U nedjelju prije toga splitski je radio imao poseban program posvećen prikupljanju pomoći u koju su se uključivali brojni slušatelji koji su putem telefona kazivali što su spremni darovati prognanicima smještenim u Splitu i okolnim mjestima. Tako je uz novac, odjeću i obuću više od 100 kuća ponuđeno za korištenje na ne ograničeno vrijeme. Pomoć su nudili ljudi iz Hercegovine, Sarajeva, Livna, Vakufa i cijele Dalmacije. Nakon tih “mega manifestacija” mnoga su poduzeća, ustanove, fakulteti, srednje i osnovne škole, privatnici i ugostitelji uplaćivali novčane priloge za prognanike i izbjeglice. Pomoć je tako dobilo oko 2000 ugroženih obitelji.

Drugi moment kojeg bi istaknuo je dolazak 6 autobusa iz s prognanicima i izbjeglicama koji su dočekani na Poljudu u dvorani pokraj bazena. Cijelu noć izmjenjivalo se oko 40 č s. sestara, svi su djelatnici Caritasa bili na raspolaganju, posluživali su ih hranom, sendvičima, sokovima, dekama, pelenama s puno žara i ljubavi prema prognanicima i izbjeglicama, koji su zabavljali djecu, kojoj su kuhali čaj, a bolesne odvodili u bolnicu. Sve dobrotvore u ovom kratkom obraćanju nazočnima nije moguće nabrojiti, ali svakako treba spomenuti svesrdnu pomoć dobivanu od Caritasa iz raznih zemalja, napose iz Austrije, Bavarske i talijanskih biskupija u pokrajinama Veneto, Umbrija i biskupije Ravena. Sve što je stizalo iz inozemstva trebalo je dočekivati na carini, iskrcavati, raspoređivati i dijeliti izbjeglicama i stradalima, što je od osoblja našega Caritasa i njegova ravnatelja zahtijevalo jedva opisivog truda i brige, a i od carinskih službenika u splitskim lukama. Iza svih akcija svojim su ugledom i djelatnom potporom stajali naši nadbiskupi mons. Ante Jurić i mons. dr. Marin Barišić.

Osobitu zahvalnost Caritas duguje dr. Jošku Kaliliću odgovornom za zdravstvo i socijalnu skrb pri općini Split koji se je zauzeo za dobivanje potrebnog prostora za Caritasovo djelovanje u Zrinsko-Frankopanskoj broj 43, slično i dvjema farmaceutkinjama, gospođama Naletilić i Utrobičić i još nekima koje su požrtvovno radile u tada otvorenim Caritasovim ljekarnama, napose pokojne: na prvom mjestu Vinku Luković prvu ravnateljicu i od glavnih suradnike i suradnica Mariju Kovačević, Ksaverku Buntin i Ivicu Bilića, potom žive Milenu Jelavić, Olivu Bošnjak, Igora Gulam, dr. Snježanu Bralić, časne sestre Leonu Leventić i Salutariju Đula, djelatnice u Caritasovu savjetovalištu Maricu Anđić,Anitu Strujić i Snježanu Batinić s članovima njihovih timova. To su imena onih koji su radili do uključivo g. 2008., to jest do svršetka prvog razdoblja Caritasova djelovanja, koje je obuhvaćeno ovom knjigom.

Caritas, dakako, i dalje vrlo uspješno djeluje pod vodstvom Slavka Jerončića, zatim č. s. Vlatke Topalović i sada Denisa Maslova. Na kraju iskreno i veliko hvala PRVOSTOLNOM KAPTOLU za novčanu potporu pri tiskanje ove knjige. Posebna hvala mom predstavljaču i uredniku ovog izdanja dr. don Anti Mateljan prof. na KBF-u u Splitu a sada i katedralnom župniku koji se zdušno prihvatio zahtjevnoga uredničkog posla, Boženi Grgić i njenom suprugu Mladenu koji su iz rukopisa unijeli u računalo popise država i gradova, odakle je dolazila humanitarna pomoć, arhivistima Ivanu Balti koji je izradio tablične preglede i skenirao slikovne priloge i dr. don Slavku Kovačiću na korisnim savjetima, naposljetku mom nećaku Duji Maduniću na kontroli popisa humanitarne pomoći. HVALA i SVIMA ovdje nazočnima koji su svojim sudjelovanjem iskazali osobitu počast prije svega našem Caritasu, knjizi, njenu autoru i izdavaču Crkvi u svijetu.

Čestitke don Marku na promociji vrlo vridne knjige, kao i velika zahvala za svu dobrotu i pomoć koju je Caritas pružio potrebnima.

Lito, suša, baština

Kao i u većini Dalmacije tako je u Dobranjama ovog lita izrazita suša i iznadprosječne vrućine. Šuma je već pošarenila ko da je teška jesen. Kako se ono u narodu reče: “Sve izgorilo”. Ritki se mogu pohvaliti dobrim urodom kumpira, kapule i ostalih kultura, al opet, nije ni toliko loše kako se očekivalo.

S obzirom da je zbog ovih dugotrajnih vrućina opasnost od požara uvik velika, dobro je da se u zadnjih misec dana radilo na uređenju protupožarnog puta od Jarma put Blagoslova, pa onda zaokružilo prema svibskim borima. Sve skupa nekoliko kilometara puta ali i odlična šetnica za sve koji uživaju u prirodi.

Dosta kasno su ove godine objavljeni rezultati natječaja za obnovu pokretne i nepokretne kulturne baštine Ministarstva kulture. Zbog potrebe obnove potresom pogođenih područja (prošle godine Zagreb, pa ove Banija) bilo je dosta promjena i smanjenja iznosa. Inače, prošle godine su za obnovu Sklopa Vuletić bila najprije namijenjena sredstva da bi se zbog saniranja potresom pogođenih područja ukinula.

Ove godine, također Sklop Vuletić nije dobio sredstva za obnovu, ali se nastavilo financiranje obnove oltara iz stare crkve, te se po prvi put dobila sredstva za obnovu stare crkve, kao nepokretnog kulturnog dobra.

MINISTARSTVO KULTURE Uprava za zaštitu kulturnih dobara
Programi zaštite na pokretnim kulturnim dobrima u 2021. godini

Dobranje, Crkva sv. Ivana Krstitelja, glavni oltar sv. Ivana Krstitelja, 18. st – 70.000,00 kn

Ministarstvo kulture Uprava za zaštitu kulturne baštine
Programi zaštite na nepokretnim kulturnim dobrima u 2021. godini

Dobranje, Stara crkva sv. Ivana Krstitelja – 100.000,00 kn

Ćubelići – rod i rodoslovlje

U nedilju je don Ivan Ćubelić u našoj crkvi proslavio 40 godina misništva i predstavio svoju novu knjigu „Ćubelići – rod i rodoslovlje“.

„Prošlo je 40 godina od moje Mlade mise. Danas bih htio zahvaliti Bogu za to proteklo vrijeme i zamoliti njegovo milosrđe da me prati i ubuduće. Nemoguće je nabrojiti sve važne događaje iz osobnoga i iz društvenog života. Upravo tih dana 1981. godine započela su ukazanja u Međugorju i obnovljena pobožnost Gospi. Uskoro je Hrvatska postala samostalna država i sve se je oko nas iz korijena promijenilo. A ja sam i dalje studirao i obavljao povjerene mi službe na raznim mjestima od Splita do Rima i Zagreba. Lijepe smo događaje slavili i u obitelji, što je bio za mene izvor dodatne snage za vjernost Bogu u istinskoj radosti. Sa zahvalnošću se sjećam župnika don Lovre koji je pripremao Mladu misu i pratio moj put do svećeništva“, kazao je don Ivan na početku svoje propovijedi sjetivši se prije svega svojih roditelja koji su se preselili u vječni život, kao i svih onih čija je imena spomenuo u svojoj novoj knjizi.

„Umjesto da povjereno stado okupljaju oni ga raspršuju; ne grade zajedništvo nego ga svojim ponašanjem ruše jer nisu pravi i iskreni pastiri. Riječi ovog proroka često sam stavljao pred sebe razmišljajući kako bih povjerenoj zajednici bio blagoslov, biskupu iskren suradnik, a svakom čovjeku i kolegi svećeniku prijatelj otvo­rena srca. Na kraju sam se uvijek morao osloniti više na Božje milosrđe, nego na moje zasluge. Dobro to vidi i Jeremija, pa naglašava da Gospodin ispravlja pogreške svojih slugu.“

„Za svakog svećenike bitan je odnos s Isusom jer nas on šalje; njemu smo odgovorni; s njim se savjetujemo u molitvi. Konačno, svećenike samo Gospodin može utješiti i obradovati. A prava istina našeg svećeničkog služenja nismo mi sami, nego oni koje nam Isus povjerava. Zato smo pozvani, poput Isusa iz današnjeg evanđelja: ljude i njihove potrebe vidjeti, prepoznati, osjetiti, sažaliti se i krenuti u susret drugima. Dokle god ima ljudi koji su sposobni osjećati za druge, dotle će biti i nade za ovaj svijet.“

Nakon mise prof. dr. don Marko Trogrlić, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu i policijski kapelan u Splitu, predstavio je don Ivanovu knjigu „Ćubelići – rod i rodoslovlje“. Knjiga je objavljena u nakladi Bošković, a sadrži 289 stranica.

Povjesničar prof. Trogrlić nabrojio je brojne izvore koje je don Ivan koristio iz Splitskoga Nadbiskupijskog arhiva naglasivši da je to veliki i zahtjevan posao složen u razumljiv i zanimljiv tekst. „Sva rodoslovlja u biti, više ili manje, uvijek ostaju prikraćena za dva pitanja na koja je teško odgovoriti: koje je porijeklo roda prije prvih nedvojbenih tj. dokumentiranih spomena i kako pratiti nosioce prezimena u doba suvremenih migracija koje su ih rasijale diljem svijeta.“

„Povijest prezimena Ćubelić, i svih varijacija toga prezimena, može se pratiti od razdoblja mletačko-osmanskih ratova u 17. i 18. stoljeću. Državni i crkveni popisi (kao i niz drugih povezanih dokumenata) iz tog razdoblja početna su točka svakog istraživanja rodoslovlja u zaobalnom dijelu Dalmacije. Prezime Ćubelić, postojalo je i prije prijelomne 1683. godine i svaki rod morao je postojati i prije razdoblja kada je postao poznat pod trenutnim prezimenom. Iz tog se razloga u ovoj knjizi propitkuje mogućnost povezanosti suvremenog prezimena Ćubelić sa srednjovjekovnim livanjskim plemićkim i velikaškim rodom Čubretića kojemu se uslijed osmanske najezde zameo svaki trag na livanjskom području… Srednjovjekovni su Čubretići bili značajan ogranak plemićkog roda Hlivnjana, od kojeg su potekli i znatno slavniji Berislavići. Njihovi su pripadnici, nakon što je livanjski kraj postao sastavni dio srednjovjekovne Bosne, bili važni velikaši i vršitelji dvorskih dužnosti u službi srednjovjekovnih bosanskih vladara. Trag Čubretića ostao je, pak, u osmansko doba isprva sačuvan u imenu sela Čubretić na zapadu livanjskog polja, da bi se u 17. stoljeću i on izgubio u korist novog imena sela Čelebić.“

„Ova je knjiga zaustavljeni isječak svih naših sjećanja na rodni kraj, na zavičaj, na obitelj na podrijetlo. Onima van Domovine na Domovinu i stari kraj. Na kuću i grobove njihovih starih predaka koji ovdje nisu od jučer, i koji su makar i otišli uvijek ovdje s nama. Povijest je zabilježena memorija… Neka ona bude trajni podsjetnik da se, koliko god je to do nas, trajno vraćamo pa i da oživimo zavičaj gdje su naši stari korijeni!“

Svi zainteresirani knjigu su mogli kupiti po cijeni od 100 kuna, a sav iznos ide za potrebe crkve u Dobranjama. Nakon promocije knjige, upriličena je zakuska i druženje pod hrastovima pokraj župske crkve, uz dobru atmosferu, pismu i gangu. Jedan, usitinu prekrasan događaj, puno Dobranjčana i naših gostiju pohodilo je Dobranje te nedilje. Velika zahvala svima koji su pomogli u organizaciji ovog događaja, te posebno don Ivanu što nam ostavlja vridnu povijesnu i kulturnu baštinu našeg mista.

Predstavljanje knjige “ĆUBELIĆI – ROD I RODOSLOVLJE”

Pozivamo Vas na proslavu 40 godina misništva don Ivana Ćubelića, kao i na promociju njegove nove knjige

“ĆUBELIĆI – ROD I RODOSLOVLJE”

koja će se održati u našoj župskoj crkvi u Dobranjama u nedjelju 18. srpnja 2021. godine u 11.00 sati.

Knjigu će predstaviti prof. dr. Marko Trogrlić.

Don Ivan već godinama istražuje povijest Dobranja i Dobranjčana vrijedno sakupljajući i zapisujući podatke iz mnogih crkvenim i državnih arhiva, surađujući sa mnogim povjesničarima i profesorima. Ova knjiga opisuje rod i rodoslovlje Ćubelića ne samo iz Dobranja, nego i Ćubelića raseljenih po cijelom svijetu. Također, knjiga nije isključivo vezano samo za rodoslovlje nego se u njoj opisuje i način života, kultura, običaji i povijesni događaji vezani za naše selo i naše pretke.

Iz predgovora:

Nitko nije samo ono što nam se učini na prvi pogled. Tako je s ljudima, s obiteljima, s plemenima, a i s događajima. Kad se pristupi misteriju povijesnog hodočašća osoba koji nose isto prezime, prvi je osjećaj da se o tom rodu i nema što posebno pisati. S takvom sam se predrasudom i sam poveo kad sam odlučio posložiti osobe Ćubelića u običnu shemu rodoslovlja. Međutim, slažući tako osobe i godišta njihova rođenja i smrti, između tih bitnih događaja stavljao sam obično malu crticu. Uskoro sam se upitao: “Pa, zar su njihovi životi bili sam ta crtica između dva broja?”

To me je pitanje potaknulo na daljnje istraživanje, kako bi se obasjala istina da su svi oni bili kao mi danas, ljudi sa svojim iskustvima radosti i tuge, veselja i žrtve, straha i nade. Od tada je ovaj rad sve više postajao proširena priča iskrenoga poštovanja prema naraštajima i sudbinama vrijednih i hrabrih ljudi koji su živjeli prije nas, sa svojim patnjama i nadanjima, sa prkosom i s ponosom, s mukama i sa strahovima.

Nadam se da će nove generacije ispisati mnogo novih radosnih priča i sretnih stoljeća, otvoreni životu i svemu onomu u životu poradi čega se isplati živjeti. Pričajte svojoj djeci o prošlosti kako bi mogla sigurnije koračati prema budućnosti!

Davno je napisao arheolog don Frane Bulić ovako: “Iz kamena povijest a iz povijesti svijest i budućnost naroda.” Takvu svijest i odlučnost želimo novim naraštajima Ćubelića kakva je očuvala i oblikovala njihove pretke tijekom dugih stoljeća povijesti! Zato se s pravom smatra da i knjiga može biti opasna: “Ako je otvoriš – ona otvara tebe!”

 

Knjigu ćete moći kupiti po cijeni od 100 kuna, a sav iznos ide za potrebe naše crkve.

Nakon svete mise i promocije knjige, svi ste pozvani na zakusku, osvježenje i zajedničko druženje pokraj naše župske crkve.

Stara priča

Evo mala izmišljena priča sa mnoštvom starih riči da se malo podsitimo našeg zavičajnog izričaja koji je kroz povist bio pod utjecajem raznih osvajača i kultura. Imamo i našu posebnu stranicu sa starim ričima Stare riči i izrazi koju i dalje triba upotpunjavat da se ne zaboravi. Pa ako imate poneku staru rič da nije zabilužena, slobodno pošaljite. Možete i u komentaru ispod.

Sidin ti ja tako u prančioku i gledam zlogodine kako se vraćaju iz toplijih krajeva. Dolazi lišpe vrime. Al isto kad staneš u osin, grize za uši. Još do jučer su visili mosuri s kuća. Iz sela se čuje ničiji ćuko kako laje, sriću mu đav’ odnijo.

Penjući se uza basamake, mislim se šta ću reć ženi da svari u bronzinu za ručak. Nema do kašike. Mogla bi malo kisala kupusa i suva mesa, a kumpire napobaška. I rujnog vina iz bukare. Jučer sam žižinja, još mi u drobu orlja.

Pomaknem virange i pogledam kroz ponistru, kad ugleda’ malog susidovog zavrzana kako se zalaufa prema kući. Sav se zaraklio. Da ga je mater poslala da jon triba vlišno brašna za zaprećat kruv i ako ima malo varenike. Zamotan mu ja malo brašna u šudarić, ulijem varenike iz kotle u latarić i pošaljem ga vrcon kući.

Nakon ručka, umisto da prilegnem, zakrakunam vrata i oden malo u komšiluk. Triba javit kumu novost. “Evala kume: Meni maštuluk, tebi rođenje unuka.” Počastimo se povismenom i pršutom, nazdravimo, ajde dalje.

Isprikuće, rodijak mi cipa drva. Prava japija! Govorim mu da ne ćopti, nego da lipo cipa sve na jednu ćulu. Dica mu skupljaju triske i brvoljine, a žena slaže prašku za odložit vatru. Dobro se opotio i umorio. Dajem mu plosku da popije malo rakije, dobra je za mišiće. Pitam ga kako mu mater, kaže da leži na otomanu, boli je. Kidisala u šušanj, pa se priladila, uša joj led u kosti, cila se okočenila. Uz to je drvo smirilo u nogu. Vata je cidiminac i dobro riplje. On je tio odvest u špidal, da jel pošandrca, prije bi u šamatorje nego u doktura.

Iđen zaitnit vode iz čatrnje pa odnit u pojetu blagu da se napije, bacit im malo piće i štogod kokošima da ćopaju.

Pogledam na relo, ono već 4 ure. Zovem dicu da se spremaju na dotrinu, da ne zaborave libar i lapeše. I da dobro slušaju šta će pop predikat. Usput nek mraknu tuđe kokoši iz vrtla.

Evo već je ćindija, bilo se razgalilo maloprije, sad se opet namrkosilo, vakat je za ić kući. Poče dika kap, a nisam ponio lumbrelu sa sobom. Skroz sam smetnio da moram spremit anjcuk i mašlo sutra za misu.

Valja štogod večerat, očenit ću komad kukuruze i šta je ostalo koštradine od danas. Žena govori da ne jiden tako kasno al badava joj govorit.

Ukrkim dicu i zašuškam ih u krevetu, pokrijem ih sukancem, poljubim škapular, prikrstim se i u krpe!

Restauracija oltara stare crkve u 2020.

Opis umjetnine:

Drveni polikromirani oltar sv. Ivana Krstitelja dio je inventara crkve sv. Ivana Krstitelja u Dobranju. Oltar je spojen s bočnim zidovima, a odvojen je od istočnog zida 40 cm. Oltarna arhitektura sastoji se od predoltarnika plitko profiliranog ruba s unutrašnjim poljem obrubljenim profilacijom u kojem je marmorizirani oslik. Na kamenoj predeli, ukrašenoj klesanim i bojanim cvjetnim rozetama, smještena je drvena predela ukrašena kružnim ornamentima unutar kojih su cvijetne rozete. Nad kvadratičnim postamentima uzdižu se po dva stupa jonskih kapitela plitkih baza koji nose gređe istaknute profilacije sa trokutnim zabatom, također naglašene profilacije. U timpanu su glave dvaju anđela raskriljenih krila između kojih je smješten medaljon s laticama. Nad stupovima proteže se gređe nad kojim je prekinuta atika. U timpanu su glave dvaju anđela raskriljenih krila između kojih je smješten medaljon s laticama Središnji dio oltara čini kvadratna niša koja završava lukom. Glave anđela raskriljenih krila aplicirane su poviše rezbarene ukrasne letvice luka, a u tjemenu luka niše je smještena voluta na kojoj je glava anđela raskriljenih krila. Oltar je oslikan marmorizacijom. Dio oltara čine i dvije bočne slike na dasci. S desne strane je slika s prikazom sv.Jure na konju, a s lijeve sv.Mihovil.

Drveni polikromirani oltar sv. Ivana Krstitelja iz naše stare crkve spada u zaštićena pokretna kulturna dobra Republike Hrvatske, te se restaurira 0d 2013. godine. Za ovu godinu Ministarstvo kulture je osiguralo 50 000 kuna za restauraciju.

Od radova u 2020. izveden je retuš na oltaru, podljepljivanje i 1. faza čišćenja na predoltarniku.

Kako se radovi na oltaru polako bliže kraju, potribno će biti osigurati uvjete da se obnovljeni oltar vrati u staru crkvu jer trenutno postoje problemi s vlagom i nedovoljnom uređenošću stare crkve koje je, podsjetimo, također zaštićeno nepokretno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Evo nekoliko slika radova iz 2020. godine di konkretno možemo viditi napredak u obnovi:

S obzirom da se uskoro očekuje prijelaz zemaljskog TV signala sa DVB-T na novi DVB-T2 standard, još jednom uputa šta to znači za sve one koji televizijski signal primaju putem antene:

Gledatelji trebaju imati TV prijamnik koji može primati DVB-T2/HEVC-H.265 signal. Ako TV prijamnik nema tu mogućnost, mogu kupiti digitalni prijamnik koji podržava DVB-T2/HEVC, ili novi TV. Većina televizora koji su kupljeni u zadnjih 2-3 godine već posjeduje DVB-T2 prijamnik.

Podsjetnik za naše Dobranjčane da će u našoj Županiji gašenje starog signala biti 12.11.2020.

Proslavljen Dan Zahvalnosti

U Dobranjama je u sridu 5. kolovoza pokraj župne crkve svečano proslavljen Dan Domovinske Zahvalnosti. Iako je dan prije i veliki dio tog dana padala kiša što nam je u organizaciji stvaralo nešto problema, ipak se nebo smilovalo pa smo misu za domovinu i kasnije zabavno glazbeni dio imali po dobrim vremenskim uvjetima.

Misu za domovinu u staroj crkvi je predvodio don Augustin uz koncelebraciju don Alojza Ćubelića, don Krunoslava Jurakovića i đakona Miljenka Bošnjaka. Nakon mise išlo se u procesiji do spomen obilježja u groblju di je dano odrišenje za sve pokojne branitelje.

Odmah iza mise uslidio je zabavno glazbeni program na kojem je đakon Miljenko predvodio molitvu za sve branitelje, te pozdravio sve okupljene. Nastupom su nas zabavljali Frane Jukić i prijatelji. U odličnoj atmosferi i fešti koja je trajalo do kasno u noć, okupilo se oko 300 Dobranjčana i naših gostiju iz raznih krajeva Lipe Naše, posebice iz susjednih nam sela.

Ove godine smo morali izostaviti sportski dio, s obzirom na vremenske (ne)prilike i stanje terena.

Fala svim našim gostima i Dobranjčanima koji su svojim dolaskom uveličali ovu proslavu. Fala Općini Cista Provo i tvrtki Strabag d.o.o. i našem Marku Milardoviću na financijskoj potpori. Fala NK Commerce d.o.o. Aržano, Bistro Zagreb (Tonka Bodrožić) i našem Ivanu Ćubeliću Šurjaku na donacijama. Fala članovima naše Udruge i svima koji su pomogli u organizaciji proslave, posebno onima koji su podnili najveći teret u zadnjih nekoliko dana.

Veliko FALA hrvatskim braniteljima koji su nam omogućili da se ovog dana radujemo i budemo ponosni i zahvalni u slobodnoj domovini Hrvatskoj.