Pogledajte kako je izgledala katastarska mapa Dobranja iz mletačkog vrimena kod podjele zemlje 1725. godine. Na njoj se mogu uočiti brojni lokaliteti i nazivi u Dobranjama koji i dan danas postoje.
Tako npr. za našu staru crkvu stoji “Chiesa di San Zuane” (crkva sv. Ivana), za bunare ispod crkve “Due bunari Bristovize” (2 bunara Bristovac), na Dubravi imamo “Casa di Giure Chiubelich” (Kuća Jure Ćubelića), a iza “Aigua Rugnaviza” (Voda? Runjavice), za dobranjsko polje “Capmagna di Dobragne” kraj kojeg se nalazi “Bunar Giebazusa” (bunar Gibazuša). Od donjem dila sela daju se pročitati neke kuće: “Blas Setka”, “Nicola Setka”, “Vujavich”, “Ancich”, “Grgo Lerotich”, “Stipan Miloradovich”, “Giure Chiavar”, “Ilia Burazin”, “Matij Mitrovich”, “Lovre Lerotich”, pa još imamo “Bunar Pischiet” (bunar Pišćet), “Sito Podgradinom” (Misto pod Gradinom).
Iz jednog novinskog članka o povijesti stolačkog kraja u Hercegovini imamo priču o Vuku Popratoviću koji je bio iz plemena Hrabrena – Miloradovića – Stipanovića (iz kojeg potječu današnji Milardovići). Zanimljivo je da je Vuk Popratović branio Siget 1566. god. kao jedan od najbližih suboraca Nikole Šubića Zrinskog di je junački poginuo o čemu piše u svojoj knjizi “Obrana Sigeta”, dr. Anđelko Mijatović.
Iz vrimena drugog svitskog rata evo jedne razglednice koju Domobran Jozo Vuletić šalje iz vojne pošte u Italiji svojoj majci 1942. god. u kojoj piše kao što se uvik u nas pisalo u pismima i razglednicama: “Javljam se da sam živ i zdrav kao što i vama želim… Kada primiš ovu kartu odmah piši šta ima novoga… Drugo nemam šta da pišem nego primi pozdrav… Pozdravi ćaću i ostale”. Za adresu piše: “selo Dobranje, ZP Cista, N.D. Hrvatska”
A iz vrimena kad u selu još nije bilo auta, kad su jedino prijevozno sredstvo bila volovska zaprežna kola, kad su naši stari često išli u livanjsko polje di su imali zemlju, pa su kola morala bit registrirana, ko danas auta. Evo kako je izgledala registracija od kola pok. Petra Ćubelića Lauškića:
