U sridu navečer, 28. svibnja u Trilju je predstavljena knjiga “Markovića jama – partizanski zločin u Aržanu i Podima 1944.” kojom autor mr. Ivan Kozlica razotkriva zločin kojega su partizani počinili prije 70 godina nad zarobljenim domobranima i civilima. Knjiga je predstavljena u okviru obilježavanja 70. godišnjice tog strašnog zločina, koju je organizirao Grad Trilj u suradnji s Hrvatskim centrom za ratne žrtve, a pod pokroviteljstvom Županije Splitsko-Dalmatinske i župana Zlatka Ževrnje.

Dvoranu triljskog gradskog kina do posljednjeg su mista ispunili rodbina žrtava, ponajviše sa šireg imotskog, ljubuškog i posuškog područja, predstavnici Splitsko-Dalmatinske županije i čelnici brojnih gradova i općina, veliki broj svećenika i časnih sestara, mještani cetinskog kraja i drugi. Predstavljanje je počelo prikazivanjem filma autora Marka Kalajžića snimljenog 23. rujna 1990. godine kojim je dokumentiran prvi ulazak u Markovića jamu. Nakon toga s prigodnom pjesmom nastupio je župni zbor župe Svetog Ivana Krstitelja iz Graba.

Prvi predstavljač knjige bio je prof. Tomislav Đonlić koji je svoje izlaganje počeo citatom rečenice Ante Jurjevića Baje izgovorene u Dubrovniku 1944. godine: “Bilo kako bilo, ubiti ih se mora”. Kroz tu rečenicu oslikavala se politika komunističke partije. U nastavku je Đonlić detaljno govorio o sadržaju knjige u kojoj Kozlica piše o bitci u Aržanu poslije koje se zarobljeni domobrani i civili od strane partizana vode na križni put te likvidiraju, njih 138 od kojih su 102 posmrtna ostatka eshumirana iz Markovića jame na Podima. Taj zločin, kazao je Đonlić, komunisti su se silno trudili prekriti.

Uz Hrvatski centar za ratne žrtve, sunakladnik ove knjige je KD Trilj na čijem je čelu dr. sc. don Josip Dukić koji je istaknuo kako treba zahvaliti mr. Kozlici jer na svjetlo dana izlazi još jedna od brojnih, dugo skrivanih istina o komunističko-partizanskim zločinima. Don Josip Dukić je kazao da još nije napravljen popis žrtava 2. svjetskog rata s područja Splitsko-makarske nadbiskupije. Pritom je naveo primjer komunističkog krivotvorenja. Jedan stanovnik sela Košute poginuo je u savezničkom bombardiranju crkve u Kaštel Sućurcu. Njegovo ime se, međutim, našlo na popisu žrtava fašističkog terora u Jasenovcu. Dukić je nazočnima skrenuo pozornost na fotografiju Markovića jame na naslovnici knjige koja ima oblik granica Jugoslavije i kazao da je to snažna simbolika.

Velikim pljeskom dočekan je gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović, predsjednik Komisije HBK i biskupske konferencije BiH za hrvatski martirologij, koji je kazao kako smo dugo živjeli u sustavu koji dijelu ljudi nije priznavao da su ljudi. Taj sustav je prestao, ali, dodao je, nije nestao. Bogović je u svom govoru naglasio kako se on temom istraživanja stratišta i žrtava bavi i iz osobnog razloga, jer kako je istaknuo, još nije pronašao jamu u koju je bačen njegov otac. Biskup Bogović podsjetio je kako je do sada otkriveno preko 1.800 jama u koje su partizani bacali žrtve, napominjući kako broj jama zasigurno prelazi i dvi tisuće. Ono što je gurano u zaborav, što je trebalo zbrisati i memorije, ponovno je ušlo u memoriju hrvatskog naroda.

U svom kratkom obraćanju, autor mr. sc Ivan Kozlica govorio je o tijeku prikupljanja građe za ovu knjigu, kako je istraživao događaje od Aržana do Poda, zahvalivši se svima koji su na bilo koji način pomogli da se iz jame eshumiraju posmrtni ostaci žrtava i da se zahvaljujući don Lovri Žuljeviću, Petru Tomašu, don Ivanu Ćubeliću i drugim Dobranjčanima sahrane u jednu zajedničku grobnicu na Dobranjama, gdje se svakog uskrsnog ponedjeljka služi misa zadušnica.

Inače, svi govornici su nekoliko puta spominjali hrabrost i volju mještana Dobranja i našem bivšeg župnika koji su sve učinili da se jama istraži, da se posmrtni ostaci sahrane onako kako je dostojno čovika. U samoj knjizi je navedeno 138 osoba za koje postoje podaci da su ubijeni u Aržanu i Podima krajem svibnja i početkom lipnja 1944. godine.

A u petak 30. svibnja misnim slavljem, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća je kod Markovića jame na Podima obilježena 70. obljetnica partizanskog zločina nad pripadnicima hrvatskih oružanih snaga i civila. Svečano misno slavlje predvodio je fra Luka Livaja, uz koncelebraciju dekana Cetinskog dekanata i župnika Trilja don Stipe Ljubasa, župnika Graba fra Duška Botice i još pet svećenika. Misno slavlje svojim nastupom uveličao je crkveni zbor grabske župe pod vodstvom č.s. Vedrane Ivišić.

Misnom slavlju nazočila je rodbina žrtava s područja cetinskog i imotskog kraja, Bosne i Hercegovine, poljičkog kraja te ostali građani sa šireg triljskog područja. Svetoj misi i komemoraciji nazočila su i brojna izaslanstva – Županije Splitsko-dalmatinske i jedinica lokalne samuprave s područja Hrvatske i BiH, među kojima su bili župan splitsko-dalmatinski Zlatko Ževrnja, s dožupanima Lukom Brčićem i Antom Šošićem, zatim gradonačelnik Trilja Ivan Šipić sa svojim suradnicima, te izaslanstva Grada Sinja, općina Otok, Ciste Provo, Tomislavgrada, Posušja, Gruda i Ljubuškog, kao i članovi Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Vice Vukojević, Gordana Turić, Bože Vukušić, Anđelko Mijatović i Marko Kalajžić, kao i mještani Gata koji su preživjeli četnički pohod 1943. godine. Iz Dobranja je prisustvovalo 20-tak ljudi.

Prije početka misnog slavlja nazočne je pozdravio župnik Graba fra Duško Botica. Predvodnik misnog slavlja fra Luka Livaja u svojoj propovijedi istaknuo je kako su ljudi u Markovića jami ubijeni na najzvjerskiji način od strane pripadnika partizanskih jedinica: “Ubijeni su samo zato jer su Hrvati, jer su ljubili svoju jedinu domovinu, druge nisu imali. Ovo je mjesto tada postalo mjesto smrti, mjesto zaustavljenih života, srušenih zemaljskih nadanja i snova. Ova će jama, kao i mnoge druge diljem Hrvatske i druga stratišta hrvatskog naroda, na samo nama poznat način trajno šaptati riječi koje su nad njima i izrečene i molitve koje su u njima moljene… Partizani i komunisti krili su svoje zločine koje su učinili pod Titovim vodstvom, jer je on mrzio hrvatski narod.”

Nakon svete mise zadušnice, u svom kratkom obraćanju gradonačelnik Trilja Ivan Šipić izrazio je zadovoljstvo što je otkrivena istina Markovića jame i što su žrtve otete zaboravu, te je zahvalio svima koji su tome pridonijeli. Župan Zlatko Ževrnja kazao je da je Markovića jama još jedna postaja hrvatskog križnog puta. Pred okupljenim mnoštvom Ževrnja je izrazio žaljenje što Hrvatski sabor nije htio prihvatiti pokroviteljstvo nad ovom komemoracijom, kao ni nad komemoracijom za žrtve stradanja podkamešničkih sela. “Treba dostojanstveno obilježiti sve grobove, sva grobišta. Treba na dostojanstven način označiti mjesta njihovog stradanja, odati im jedno ljudsko, istinsko poštovanje, bez obzira s koje strane su stradali i u kojim postrojbama, jesu li to vojnici ili civili. Prošlo je 70 godina od ovog strašnog zločina, a naša je zadaća istražiti istinu svih zločina i tako zatvoriti ovu bolnu stranicu naše povjesti, kako bismo čistiji mogli krenuti u budućnost. S ovog mjesta šaljemo poruku svima u Hrvatskoj, hrvatskoj vlasti i povjesničarima da prionemo istraživanju svih žrtava II. svjetskog rata”, istaknuo je Ževrnja, podsjećajući kako je Dugopolje na jednom mjestu obilježilo sve žrtve, neovisno u kojoj su vojsci stradali. U nastavku komemoracije izaslanstva Županije, općina i gradova te rodbina žrtava na Markovića jamu položili su vijence i zapalili svijeće, uz hrvatski mirozov kojeg je na trubi izveo član gradske glazbe Sinj Mladen Poljak. U prigodnom dijelu programa nastupila je Klapa ‘Sveti Luka’ iz Otoka.

Pristup Markovića jami je vidno poravljen, postavljen je putokaz, prosičena šuma do same jame, a prostor oko jame očišćen i ograđen.