I opet topli blagdan Božića u Dobranjama, ni blizu bilog Božića kakvog mnogi često zamišljaju. Lipo ga je bilo slaviti ponovo sa svojim obiteljima, rodbinom, prijateljima, u našoj župnoj crkvi, u dobrom raspoloženju, radosno pivajući božićne pisme, slušajući propovid o dolasku Spasitelja i njegovom rođenju iznova u našim srcima.
Na Badnjak po običaju zapaljene su vatre na Ribnici i Blagoslovu na zvon Zdravomarije, a kasnije u kućama, uz obiteljske molitve, badnjaci u čast rođenja Isusova. Prije Ponoćke, nazdravljalo se i posjećivalo susjede po kućama.
Mise na Ponoćku i jutro Božića predvodio je don Augustin.
U Betlehemu se rađa Spasitelj, rađa se iz Marijine vjere i poslušnosti. Što se rađa iz mojih djela? Što je plod moje vjere? Što moji bližnji dobivaju od toga što ja danas slavim Božić i vjerujem u Njega? Poneki dar je lijep, srdačne čestitke su krasne, lijepe želje također; malo bolji ručak je potreban. Ali zar samo to? Zar smo toliko osiromašili? Zar smo samo na to spali? Po čemu bi moj život moga i trebao biti Betlehem? „Vjera bez djela je mrtva“-sv. Pavao! Gdje su moja djela po kojima ću biti trajni Betlehem. Moj život je Betlehem kad se iz moje vjere, iz mojih molitava i sv. misa, iz mojih postova, hodočašća i pobožnosti rađaju pravda, ljubav, praštanje, suosjećanje, odgovornost za ovaj svijet i vrijeme u kojem živimo…
Nakon radosno slavljenih misa, Dobranjčani su se zadržali isprid župne crkve di su međusobno čestitali Porođenje Gospodinovo, uz nazdravljanje kapljicom i kolačima.
Zahvala svima koji su sudjelovali u pripremi za božićno slavlje, uređujući i kiteći crkvu, božićnu jelku i jaslice, prostor isprid crkve, zboru za pivanje i svima koji su ovih dana bili u našim Dobranjama.
