Na Uskrsni ponedjeljak 16. travnja 2001. u novosagrađenoj zajedničkoj grobnici na mjesnom groblju u Dobranjama pokopani su posmrtni ostaci hrvatskih vojnika ubijenih u II svjetskom ratu. Naime, partizanske jedinice nakon zarobljavanja pripadnika regularne Hrvatske vojske na Aržanu u svibnju 1944.godine, iste su odveli u mjesto Grab u Sinjsku općinu, te ih prvo streljali, a potom bacili u jamu Podi. Nema potpune sigurnosti o imenima i broju ljudi bačenih u jamu ali nakon nekoliko dorađivanja popisa i provjera u župskim maticama umrlih došlo se do konačnog broja od 135 ljudi od kojih je sedmero koje je rodbina prijavljivala naknadno, a vjerojatno su stradali na nekim drugim mjestima. Inače, u izvještajima se govorilo o 132 (negdi 130) zarobljenih hrvatskih vojnika, a kod pokopa je bilo govora o 126 pronađenih u jami i pokopanih na Dobranjama.
Posmrtni ostaci su im iskopani 1992. godine i od tada su bili na patologiji splitske Kliničke bolnice radi identifikacije. Tek uspostavljanjem neovisne Hrvatske države, naš župnik don Lovre Žuljević uz pomoć nekoliko mještana, odlučio je posmrtne ostatke tih mučenika dostojno pokopati. Većina tih vojnika je bila iz Imotske krajine, nekolicina je bila iz Hercegovine i Cetinske krajine, a 11 vojnika su mještani Dobranja.
Misu zadušnicu je u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja, u nazočnosti rodbine ubijenih hrvatskih mučenika, mještana i uzvanika, predvodio splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić uz koncelebraciju svećenika i župnika, a na grobnicu su položeni vijenci i upaljene svijeće. Inače, obilježavanje tog tragičnog događaja iz Drugog svjetskog rata organiziralo je Društvo bivših vojnika regularne hrvatske vojske u suradnji s don Lovrom Žuljevićem na poticaj rodbine ubijenih hrvatskih domoljuba.
Već sljedeće godine, na Uskrsni ponedjeljak 1. travnja 2002. pred više tisuća vjernika, prijatelja i rodbine s područja Imotske Krajine, Cetinske Krajine i susjedne Bosne i Hercegovine otkriveno je monumentalno spomen-obilježje hrvatskim vojnicima ubijenim 1944. godine. Misno slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup msgr. Ratko Perić koji je i blagoslovio spomenik. Monumentalni spomenik “Isus pod Križem” djelo je akademskog kipara Josipa Bosnića iz Ciste Provo.
U narednim godinama mise su predvodili kardinal Vinko Puljić, biskup Franjo Komarica, provincijal Željko Tolić, pomoćni sarajevski biskup Pero Sudar, vojni ordinarij RH Juraj Jezerinac, kotorski biskup msgr. Ilija Janjić, generalni vikar naše Nadbiskupije msgr. Ivan Ćubelić, vojni ordinarij BiH biskup Tomo Vukšić, dr. don Mladen Parlov, ravnatelj Biskupijskog sjemeništa u Splitu…
Dvoje naših povjesničara Blanka Matković dipl. povjesničarka i Ivan Pažanin mag. iuris izdali su 2011. pdf knjigu dokumenata o komunističkim zločinima u Dalmaciji za vrime i posli II svjetskog rata: “Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e” . U knjizi su detaljno prikazani izvještaji o mnogim partizanskim zločinima diljem Dalmacije, kao i o borbi kod Aržana kad su naši vojnici zarobljeni i bačeni u jamu na Podima. (Stranice 289-295). Taj dio knjige je posebno izdvojen na ovom linku kao Zločin na Podima
Nekoliko detalja iz dokumenata koji pokazuju na koje se sve načine pokušavalo opravdati i zataškati ovj zločin:
Štab 3. brigade XX. divizije NOV Jugoslavije dostavlja Štabu XX. divizije NOVJ operativno izvješće o akciji na Aržano (Imotski), dana 27./28. svibnja 1944.:
“…Bilo je takvih primjera, da se nisu htjeli dati živi u ruke, nego su bježali i tako ih u trku likvidirali. Sve ovo govori da nisu ovo domobranci švabobranci, da su ovo već maskirane ustaše u domobranskoj odori. Sastav ovoga garnizona bio je većinom Hercegovci, Bosanci i okolica Imotskog poznati ustaše… U ovoj borbi postignuti su postavljeni ciljevi i zadatci su izvršeni u potpunosti. U ovoj je borbi naša Brigada ubila preko 200 neprijateljskih vojnika, zarobili 130 od kojih su naknadno svi likvidirani, sem 4 za koje se ustanovilo da nisu ustaše i da mogu ostati u redovima NOVJ. Sve ove koje smo likvidirali iz njihovog saslušanja doznajemo da su učestvovali u više akcija protiv NOV, a i u poznatoj akciji na Kamešnicu i u svim ispadima pokazali su se kao “koljači i najgori palikuće”. Više od njih narod ih je lično poznavao kada su palili i ubijali po Kamešnici i tražili su osvetu…”
Okružni komitet KP Hrvatske biokovsko-neretvanski izvješćuje politkomesara Grupe južnodalmatinskih partizanskih odreda o stanju na njihovom području:
“…Bundi isto tako traži da mu se pošalju podatci o zarobljenim Ljubušacima na Aržanu, kako bi mogao kazati njihovim obiteljima, jer ovo reakcija veliko iskorištava govoreći “Na Aržanu se zajedno bore partizani i četnici. Sve naše koje su zarobili mučili su, poubijali i bacili u jame.” Prama ovome vidiš da je potrebno odmah na ovo reagirati i narodu dokazati da mi ne ubijamo zarobljenike…”
Izvješće Štaba XX. Divizije Štabu VIII. Korpusa NOVJ o napadu na Aržano i prijedlozima za odlikovanja pripadnika III. dalmatinske brigade koji su se naročito istaknuli u toj operaciji:
“…Predlažemo za pohvalu: Komandanta III brigade majora Ivana Vulina i političkog komesara brigade Matu Bilobrka za pravilno rukovodjenje akcije na Aržano. Cijelu III brigadu za postignute uspjehe u akciji na Aržano… Komandira čete Vladojević Franu, Šimundžiju Ivana, vodnika Perića Juku, komesara čete Plosnića Antu, pomoćnika komesara čete Šušnjaru Ivana, borce: Vladojević Antu i Pivčević Tomu, p.poručnika Štrbca Jovu i vodnika Munjevrana Josu, svi iz III brigade koji su se istakli, za hrabro i uporno navaljivanje na ustaško uporište Aržano, kao i pravilno rukovodjenje svojim jedinicama. Naročito se je istakao u borbama kod Aržana komesar I čete I bataljona III brigade Čabo Marko, koji je u ovoj akciji sam istrijebio 13 neprijateljskih vojnika…”
2014. godine mr. Ivan Kozlica je objavio knjigu “Markovića jama – partizanski zločin u Aržanu i Podima 1944.” nakon godina istraživanja gdje je detaljno prikupio svjedočanstva preživjelih i ispričao potresnu priču. U knjizi je detaljno obradio borbe na Aržanu, križni put do Poda dug 25 km, ubijanje, skrivanje zločina, krivotvorenja dokumenata, otvaranje jame poslije 1990. i dr. Donio je popis ubijenih te imena onih koji su se uspjeli spasiti bijegom! Velika vrijednost knjige brojni su dokumenti i izvorna svjedočanstva, kako s partizanske tako i s hrvatske strane te izjave očevidaca, čak i nekih sudionika u provedbi zločina.