Blagdan sv. Ivana Nepomuka svečano je proslavljen u Dobranjama misom kod kapelice koju je predvodio don Ivan Ćubelić uz koncelebraciju don Damira Vuletića i don Dane, a prisustvovalo je oko 70-tak vjernika. Iako blagdan sv. Ive obično dočekujemo u kratkim rukavima uz toplo vrime, ove godine je bilo dosta ladno u laganu kišicu, ali to nije pokvarilo ovo misno slavlje.

Don Ivan je u svojoj propovidi naveo kako je žarko želio doći i predvoditi misu na ovaj blagdan prisjećajući se svog djetinstva kad je dolazio na proslave, kako je svećenik koji je govorio misu, mnoštvu svita i hodočasnika propovidao sa stolice da ga bolje vide i čuju, kako je ovaj blagdan bio vrlo poznat u okolici i šire te da je dolazilo mnogo hodočasnika, kako je taj dan bio veliki dernek i šetalo se kroz Ćavare po cili dan.

Također, ispričao je nekoliko povjesnih činjenica o dobranjskim popima glagoljašima koji su izgradili i čuvali ovu kapelicu, počevši od don Šimuna Vuletića koji je svojim rukama izgradio kapelicu (u to vrime je bio zakon da se na jednom oltaru može reći samo jedna misa dnevno pa su se neki svećenici odlučivali graditi svoje kapelicu u kojima bi mogli govoriti misu), preko don Vicka Ćubelića, don Andrije Ćubelića koji je najduže bio župnik (52. godine), don Šimuna Milardovića (1750.), don Josipa Ćubelića, Križana Lerotića (1770.), don Pavla Ćubelića (1780.) i don Marka Vuletića (1784.) koji je naslijedio kapelicu. Svi oni su bili vrlo vridni i učeni ljudi te su ostavili veliki trag u povijesti našeg mista.

Don Ivan je naveo zanimljivost kako je tada tih 8 popa glagoljaša postalo svećenicima u kratkom razdoblju od 40- tak godina te povukao paralelu na današnje dane kad također imamo 8 svećenika iz Dobranja u, također, kratkom razdoblju od nekih 40-tak godina. A između je ostala rupa od otprilike 200 godina kad Dobranje nije dalo ni jednoga svećenika.

S obzirom na vridnost baštine koju su nam ostavili popi glagoljaši, svaka priča, svaki zapis, svaka knjiga i spomen tog razdoblja su vrlo važni za nas. Tako je don Ivan prije dosta godina uzeo nekoliko starih knjiga iz tog vrimena koje su bile u vrlo lošem stanju i sačuvao ih od propadanja. Jedna od njih je restaurirana i sad je u vrlo dobrom stanju. Radi se o knjigi “Pisctole i Evangelja” (Pištule i Evanđelja) iz 1773. godine. Na jednoj od slika u možete viditi u kako lošem stanju je bila ta knjiga, a također možete viditi kako izgleda sada. Uz ovu knjigu, tu su još i 2 ista molitvenika iz 1741. godine te još 2 stare knjige pisane na glagoljici. Na nama je sad da u dogovoru sa strukom konzervatorskog odjela Imotski odredimo najbolje misto za čuvanje ovih vridnih knjiga.

U drugom dilu svoje propovidi don Ivan je pričao o životopisu sv. Ivana Nepomuka, o njegovom čuvanju ispovidne tajne, te o njegovoj vjernosti katoličkoj crkvi zbog čega je vjerojatno ubijen jer je odbio zahtjev češkog kralja da katolička crkva tog kraja bude odgovorna kralju. Tribamo nastojati biti sve sličniji sv. Ivi u svojoj vjernosti našoj crkvi i služenju istini, tribamo imati više povjerenja jedni u druge, nastojati razumiti osjećaje i stanja duha naših bližnjih, jer ako nastojimo slušati i razumiti onda smo sposobni i oprostiti jedni drugima. Na kraju je don Ivan još jednom napomenuo tu vezu 8 glagoljaša – 8 sadašnjih svećenika iz Dobranja, te zaželio da se sadašnjih 8 svećenika sljedeće godine, zajedno sa mnoštvom Dobranjčana nađu na blagdan sv. Ive kod kapelice i time na jednoj većoj razini dostojno obilježimo 225 godina postojanja kapelice i zahvalimo se Bogu i našim precima za dar vjere. Uistinu bi to bio veličanstven događaj, a s obzirom da blagdan sljedeće godine zapada u subotu, mnogi Dobranjčani koji ne žive u Dobranjama bi mogli doći, kao i hodočasnici iz okolnih mista, pa da to bude na tragu onoga kako je nekad bilo.

Veliko fala don Ivanu na lipoj propovidi, na sačuvanim knjigama, na restauraciji vridne knjige, na odličnom prijedlogu za sljedeću godinu. Fala don Damiru, don Dani i svima koji su sudjelovali u misnom slavlju. Posebno fala svima koji se trude, pomažu i održavaju kapelicu i ovi događaj na bilo koji način. Fala i gosp. Ivanu Alduku, pročelniku konzervatorskog odjela u Imotskom i njegovim suradnicima na sudjelovanju i upravljanju u očuvanju i obnovi našeg kulturnog dobra.

Valja napomenit da se većina ljudi nakon mise zadržala u Ćavara na osvježenju uz fritule, kolače, domaću rakiju i ostala osvježavajuća pića. Vidimo se sljedeće godine.