Vijesti

U nedilju je don Ivan Ćubelić u našoj crkvi proslavio 40 godina misništva i predstavio svoju novu knjigu „Ćubelići – rod i rodoslovlje“.

„Prošlo je 40 godina od moje Mlade mise. Danas bih htio zahvaliti Bogu za to proteklo vrijeme i zamoliti njegovo milosrđe da me prati i ubuduće. Nemoguće je nabrojiti sve važne događaje iz osobnoga i iz društvenog života. Upravo tih dana 1981. godine započela su ukazanja u Međugorju i obnovljena pobožnost Gospi. Uskoro je Hrvatska postala samostalna država i sve se je oko nas iz korijena promijenilo. A ja sam i dalje studirao i obavljao povjerene mi službe na raznim mjestima od Splita do Rima i Zagreba. Lijepe smo događaje slavili i u obitelji, što je bio za mene izvor dodatne snage za vjernost Bogu u istinskoj radosti. Sa zahvalnošću se sjećam župnika don Lovre koji je pripremao Mladu misu i pratio moj put do svećeništva“, kazao je don Ivan na početku svoje propovijedi sjetivši se prije svega svojih roditelja koji su se preselili u vječni život, kao i svih onih čija je imena spomenuo u svojoj novoj knjizi.

„Umjesto da povjereno stado okupljaju oni ga raspršuju; ne grade zajedništvo nego ga svojim ponašanjem ruše jer nisu pravi i iskreni pastiri. Riječi ovog proroka često sam stavljao pred sebe razmišljajući kako bih povjerenoj zajednici bio blagoslov, biskupu iskren suradnik, a svakom čovjeku i kolegi svećeniku prijatelj otvo­rena srca. Na kraju sam se uvijek morao osloniti više na Božje milosrđe, nego na moje zasluge. Dobro to vidi i Jeremija, pa naglašava da Gospodin ispravlja pogreške svojih slugu.“

„Za svakog svećenike bitan je odnos s Isusom jer nas on šalje; njemu smo odgovorni; s njim se savjetujemo u molitvi. Konačno, svećenike samo Gospodin može utješiti i obradovati. A prava istina našeg svećeničkog služenja nismo mi sami, nego oni koje nam Isus povjerava. Zato smo pozvani, poput Isusa iz današnjeg evanđelja: ljude i njihove potrebe vidjeti, prepoznati, osjetiti, sažaliti se i krenuti u susret drugima. Dokle god ima ljudi koji su sposobni osjećati za druge, dotle će biti i nade za ovaj svijet.“

Nakon mise prof. dr. don Marko Trogrlić, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu i policijski kapelan u Splitu, predstavio je don Ivanovu knjigu „Ćubelići – rod i rodoslovlje“. Knjiga je objavljena u nakladi Bošković, a sadrži 289 stranica.

Povjesničar prof. Trogrlić nabrojio je brojne izvore koje je don Ivan koristio iz Splitskoga Nadbiskupijskog arhiva naglasivši da je to veliki i zahtjevan posao složen u razumljiv i zanimljiv tekst. „Sva rodoslovlja u biti, više ili manje, uvijek ostaju prikraćena za dva pitanja na koja je teško odgovoriti: koje je porijeklo roda prije prvih nedvojbenih tj. dokumentiranih spomena i kako pratiti nosioce prezimena u doba suvremenih migracija koje su ih rasijale diljem svijeta.“

„Povijest prezimena Ćubelić, i svih varijacija toga prezimena, može se pratiti od razdoblja mletačko-osmanskih ratova u 17. i 18. stoljeću. Državni i crkveni popisi (kao i niz drugih povezanih dokumenata) iz tog razdoblja početna su točka svakog istraživanja rodoslovlja u zaobalnom dijelu Dalmacije. Prezime Ćubelić, postojalo je i prije prijelomne 1683. godine i svaki rod morao je postojati i prije razdoblja kada je postao poznat pod trenutnim prezimenom. Iz tog se razloga u ovoj knjizi propitkuje mogućnost povezanosti suvremenog prezimena Ćubelić sa srednjovjekovnim livanjskim plemićkim i velikaškim rodom Čubretića kojemu se uslijed osmanske najezde zameo svaki trag na livanjskom području… Srednjovjekovni su Čubretići bili značajan ogranak plemićkog roda Hlivnjana, od kojeg su potekli i znatno slavniji Berislavići. Njihovi su pripadnici, nakon što je livanjski kraj postao sastavni dio srednjovjekovne Bosne, bili važni velikaši i vršitelji dvorskih dužnosti u službi srednjovjekovnih bosanskih vladara. Trag Čubretića ostao je, pak, u osmansko doba isprva sačuvan u imenu sela Čubretić na zapadu livanjskog polja, da bi se u 17. stoljeću i on izgubio u korist novog imena sela Čelebić.“

„Ova je knjiga zaustavljeni isječak svih naših sjećanja na rodni kraj, na zavičaj, na obitelj na podrijetlo. Onima van Domovine na Domovinu i stari kraj. Na kuću i grobove njihovih starih predaka koji ovdje nisu od jučer, i koji su makar i otišli uvijek ovdje s nama. Povijest je zabilježena memorija… Neka ona bude trajni podsjetnik da se, koliko god je to do nas, trajno vraćamo pa i da oživimo zavičaj gdje su naši stari korijeni!“

Svi zainteresirani knjigu su mogli kupiti po cijeni od 100 kuna, a sav iznos ide za potrebe crkve u Dobranjama. Nakon promocije knjige, upriličena je zakuska i druženje pod hrastovima pokraj župske crkve, uz dobru atmosferu, pismu i gangu. Jedan, usitinu prekrasan događaj, puno Dobranjčana i naših gostiju pohodilo je Dobranje te nedilje. Velika zahvala svima koji su pomogli u organizaciji ovog događaja, te posebno don Ivanu što nam ostavlja vridnu povijesnu i kulturnu baštinu našeg mista.