Vijesti

Ovu godinu je papa Frane proglasio godinom sv. Josipa (“Otac voljen, otac u nježnosti, poslušnosti i prihvatu; otac kreativne hrabrosti, radnik, uvijek u sjeni”), a blagdan sv. Josipa je uvik posebno štovan u Dobranjama. Njemu se u ovim nesigurnim vrimenima molimo, tražimo zaštitu i pomoć. Virujem da se mnogi sićaju i znaju napamet molitvu koju smo sv. Josipu uvik molili na kraju svake krunice listopadske pobožnosti:

K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji.
Pošto smo tvoju presvetu Zaručnicu za pomoć zamolili,
molimo pouzdano i za tvoju pomoć.
Za ljubav, koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala,
i za očinsku ljubav, kojom si Dijete Isusa grlio, smjerno te molimo,
da baštinu, koju je Isus Krist svojom Krvlju otkupio, milostivo pogledaš,
te svojom moći našoj nevolji u pomoć pritečeš.
O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista.
Ne daj predragi oče, da nas okuže zablude i pokvarenost.
Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naš jaki zaštitniče, u borbi sa vlašću tmine. 

Pa kao što si nekad Dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio,
tako i sada brani svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih,
te nas svakoga pojedinoga trajno uzmi pod svoje okrilje
da uzmognemo po tvom izgledu i tvojom pomoću
sveto živjeti, blaženo preminuti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti.
Amen.

U korizmi smo, svak u svojim molitvama, odricanjima, odlukama, promjenama… Put križa nas svake nedilje prije sv. mise pripravlja na dolazak Velikog Tjedna.

I u ovom razdoblju se malo po malo uređuju neke stvari u crkvi i mrtvačnici, fala Općini na pomoći kao i svim Dobranjčanima koji uvelike pomažu i financijski i svojim angažmanom u svakodnevnom životu naše župske zajednice.

Pred pedeset godina nije bilo mnogo ovako malih župa kao što je naše Dobranje, a koje bi imale crkveni zbor što pjeva uz pratnju instrumenta. Istina, u crkvama se je pjevalo oduvijek jer su liturgijska slavlja uvijek ljepša kad pjesma podiže duhovno raspoloženje i zajednicu ispunju novom radošću. Još se naši stariji župljani sjećaju onih muškaraca koji su stajali uz oltar i pjevali na misi: Beljanušić, Budimir, Jekić… Ta grupa je započinjala i predvodila pjevanje dijelova mise i nekoliko poznatih pjesama. Repertoar nije baš širok: Čuj nas Majko, Sa nebesa sad će doći, Klanjam ti se smjerno… i na kraju, triput neizostavno Budi faljeno po sve vrime, Isusa, Marije i Josipa sveto i slavno ime. Sve te popijevke, kao i dijelove mise, ubrzo je prihvaćao nazočni puk Božji, tako da je pjevala cijela crkva.

Neke su duge popijevke mnogi znali napamet: sve božićne pjesme, kao i Gospin plač… Bilo je i drugih crkvenih pjesama koje su znali mladi i stariji jer su ih pjevali i kod kuće ili dok su čuvali blago, ter kad su išli s posla, čak i za vrijeme kosidbe i žetve. Poznuto je da je od višeglasnog pjevanja misnih popijevki postupno nastajalo dalmatinsko klapsko pjevanje, a od crkvenih pjevača formirale su se klape svjetovnog stila i sadržaja.

Kroz šezdesete godine prošlog stoljeća većina je muškaraca odselila iz župe na rad u daleke krajeve, posebno u Njemačku. U selu se postupno počeo smanjivati broj stanovnika. Nakon Drugoga vatikanskog sabora, došlo je do liturgijske reforme, pa je mnogo toga u odvijanju crkvenih slavlja postalo drugačije. U sklopu svih tih strujanja, u našem je mjestu započeo mali zbor, sastavljen uglavnom od djevojaka… i tako teče do danas. Među prvima su se oko novih orguljica okupile: Marica Olgina, Anka Prcova, Drina Ćavarova…

Najglasnija potpora ovim skupinama pjevačica kroz duge je godine bila Matija. Ona je pomagala župniku don Lovri Žuljeviću kroz punih četrdeset godina njegova služenja u Dobranjama, a rado je pjevala, i to na svakoj misi.

Eto, tako naša župa svetog Ivana Krstitelja ove 2021. godine obilježava lijepu obljetnicu, pedeset godina promjene starinskoga crkvenog pjevanja u novo, tj. više s djecom i mladima koji postaju osnova pjevanja u crkvi, a k tome i uz pratnju instrumenta. Dogodilo se to 1971. godine. Tada je don Ivan Ćubelić započeo naukovanje u splitskom sjemeništu i završio prvi razred gimnazije. Već je bio naučio osnove glazbe, pa ga je župnik don Lovre potaknuo da se pripremi za sviranje ponoćke, da okupi mlade i malo ih izvježba. Do Božića su u novu crkvu stigle i nove orguljice. Naviru lijepa sjećanja: crkva je bila prepuna svijeta, pred oltarom velika skupina djevojaka lijepa glasa i zvuk instrumenta: Veselje ti navješćujem, puče kršćanski… Bile su te sedamdesete godine ispunjene i posebnim nacionalnim osjećajima Hrvata, ponosom naših radnika koji su za Božić dolazili svojoj obitelji, kao i novom odgovornošću mladih koji su u velikom broju počeli pohađati školu u Splitu. Pjevalo se od srca, punih pluća i vesela glasa.

Nakon nekog vremena nabavljene su nove, veće i ljepše orgulje, a 2010. i ove današnje. Mijenjali su se i svirači. Najprije don Ivan Ćubelić, zatim njegov brat inženjer Petar, pa njihova nećakinja Božina kćer doktorica Mateja, a danas svira njezin brat gimnazijalac Duje Ćubelić. Svi su oni uglavnom dolazili iz Splita. Ovdje u župi je od 2011. do 2019. bila stalna i svake nedjelje časna sestra Vlasta, koja je znala s malo djevojaka i mladića crkveno pjevanje učiniti skladnim, lijepim i svečanim. Često joj se violinom priključivao i Blaž Žagač student na Glazbenoj akademiji čija je majka Neda rođ. Ančić bila i ostala vjerni član ovoga zbora.

Zadnje 2 godine Blaž je uz Dujinu pomoć preuzeo vođenje zbora kad god je u Dobranjama, a u zboru imamo članova iz Lerotića, Ćubelića, Vuletića, Žagača, Burazina, Vujevića. Čak se i po koji muški priključio. Prilično redovito se zbor sastaje na probama subotom u popodnevnim satima. Ovu prigodu koristimo da pozovemo i ostale zainteresirane Dobranjčane da se priključe zboru i tako dadu svoj doprinos slavljenju svetih misa i blagdana.

Povijesni podatci nam kazuju da su Ćubelići uvijek bili aktivni članovi Katoličke Crkve: U Grubišnu Polju Tomo r. 1814. pomnjik je-čuvar crkve, u Gračacu je učitelj Božidar r. 1805. voditelj crkvenog pjevanja i svih proslava, a drugi Tomo r. 1832. crkovinar je te župe. K tomu, kud god pogledamo uvijek su na lozi Ćubelića rađala duhovna zvanja: 21 svećenik i 11 časnih sestara. Kolika se je svijet promijenio kroz proteklih pedeset godina, to ne može nitko ni ispričati. No, čini se da se jedino ne mijenja osjećaj Ćubelića za njihovo selo i župu svetog Ivana Krstitelja. Svi oni rado dolaze uvijek ponovno, barem na svetkovine i na sprovode… a nadamo se u budućnosti i novom životu ovoga dragog mjesta po obiteljima i pojedincima koji žele živjeti lijepo i mimo u skladu s prirodom i u blizini dragih ljudi. Onda će i naše pjevanje biti još glasnije i radosnije.