S jezičnog stajališta, kod ovako starih prezimena, nije uvijek lako jednoznačno odgovoriti na pitanje njihova korijena jer se razmjerno rijetko spominju. Ipak, najvjerojatnijim se čini izvođenje od inačica kršćanskog imena Čubrijan ‘Ciprijan’. Na to posebno upućuje hipokoristični nastavak -ela, koji je osobito plodan uz osobna imena. Ime Čubrijan je potvrđeno još koncem XV. stoljeća u okolici Mostara, a kasnije su potvrđene i inačice Čubran, Čubro, Čubrijan, Čubo itd. U Mostaru se 1742. u popisu biskupa Pave Dragičevića zatekao Stipan Ćubo, čija je obitelj imala pet članova.
Miješanje Č i Ć događa se stoga što prezime nije prozirno, pa se pučki tumači na više načina. K tome, Ćubelići/Čubele korijenski su povezani s plemićkom livanjskom kućom Čubranići (Čubretići), a vjerojatno su i njihov nastavak u krvnom srodstvu.
Ćubeliće najprije spominje turski Tapu defter iz 1701. godine, a tada se u Biorinama nalaze dvije kuće: Jure Ćubelić i Tadija Karadža (nadimak prezimena Ćubelić). Opširniji pisani spomen o ovome rodu jest onaj iz 1725. godine, kada se u Dobranje Imotske krajine doselila obitelj serdara Jure Ćubelića (33 člana) koji je bio rođen 1654. godine u hercegovačkim vrletima Grabove Drage.
Preostale obitelji u Biorinama od 1780. god. više ne koriste prezime Ćubelić, nego se počinju prezivati prijašnjim nadimcima. Tako, od Grgura Ćubelića pokojnog Abrama u Biorinama nastali su današnji Abramovići; od Marka Ćubelića rečenog Samardžić nastali su današnji biorinski Samardžići, a od Grgura Ćubelića rečenog Karadžić nastale su današnje Karadže u Biorinama.
Neke obitelji doseljenih Ćubelića ponovno se vraćaju na stara imanja u Hercegovini, gdje se uglavnom prezivaju Ćubele. Nedugo zatim započinje daljnje raseljenje Ćubelića, pa ih najviše nalazimo oko Livna, Uskoplja, Bugojna i Bihaća.
1741./42. godine 3 su obitelji u buškoblatskom i livanjskom području: u Grabovici 8-člana obitelj Ivana Ćubelića; zatim u Zastinju pokraj Livna 8-člana obitelj Mate Ćubelića; u dva spojena livanjska sela Žabljak-Guberu 10-člano domaćinstvo Ante Ćubelića.
Što se pak tiče drugog popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1768. godine, biskup fra Marijan Bogdanović je zabilježio u Grabovoj Dragi 14-članu obitelj već spominjanog Mate Ćubelića, zatim u Rapovinama pokraj Livna 14-člano domaćinstvo Andrije Ćubelića, te 17- članu obitelj Mije Ćubelića u Bukovoj Gori i u Uzdolu, župa Rama, 7- člano kućanstvo Stanka Ćubelića.
Koncem 18. stoljeća velika zajednica Ćubelića formira se u Gračacu gdje je don Vicko doveo svoju braću i njihove obitelji. Oni su se raselili po čitavoj Hrvatskoj tijekom II. svjetskog rata.
U Cisti Provo nalazimo Ćubiće, koji su također korijenski, a vjerojatno i rodbinski, povezani s obiteljima Ćubelića, čije se prezime, zavisno od matičara piše i kao Čubela, Čubeljić i Ćubel.
Izvor: Ivan Ćubelić: Ćubelići – rod i rodoslovlje, 2021.