Prekrasno je bilo u petak u Dobranjama na proslavi Dana domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i Dana pobjede.
Proslava je počela svetom misom zahvalnicom u našoj crkvi koju je predvodio don Augustin uz koncelebraciju don Ivana Ćubelića, don Petra Dukića, oca Alojza Ćubelića, oca Marka Maglića i đakona Miljenka Bošnjaka. Nekoliko isječaka iz don Augustinove propovidi:
Slavimo danas dan Domovinske zahvalnosti; ovom Misnom Kristovom žrtvom koje smo otajstveno dionici izričemo duboku zahvalnost Bogu: Ocu, Sinu i Duhu Svetome za dar Domovine i za dar slobode. Božjem milosrđu preporučujemo sve pokojne koji nisu ljubili život svoga sve do smrti-koji su svoje patnje i nevolje prinosili za mir i slobodu Domovine a preselili su se u onu Vječnu, nebesku.
Ovo što večeras slavimo u našoj crkvi ima drugačiji prizvuk, ovo nije jeftini program; ovo je božanska stvarnost koja nas poziva na ozbiljnost; koja duboko zadire, preobražava i posvećuje naš život i vrijeme i domovinu. Vjerni Božji narod, oni maleni koji su neznatni u očima ovoga svijeta, okupljaju se oko svoga Gospodina koji je jedini i istinski Velik: zahvaljujući u molitvi!
Fizički mi danas imamo zemlju, no imamo li danas Domovinu kakvu smo sanjali i željeli? Nakon 27 godina slobode: pitamo se: je li ovo zaista naša Domovina za koju smo se borili? Prepoznajemo li je? Ovdje treba postaviti još jedno pitanje kako bi otkrili dijagnozu naše stvarnosti: Što je sa SRCEM srcem svakoga od nas; što se to događa sa duhom našega naroda? Nismo li možda ostali na pola puta, umorili se, zaboravili, otupjeli i u pameti i srcu- upali u malodušje-ne bez svoje krivnje, dopustili smo da u nama ubiju Duh Božji-; postali smo poput iscijeđenog limuna-što je danas temelj našega življenja: živi Bog koji nam se u Euharistiji lomi i daruje se za nas, za našu životnu stvarnost, za dobro naše duše i tijela, za našu vječnost ili bogovi ovoga svijeta!
Mnogi bi mijenjali i svijet i domovinu, ali nikako da promijene sebe, nikako da počnu od svoga vlastitog srca i života! Svatko je od nas svijet za sebe koji ne mogu drugi izgraditi: ti ga sam gradiš ili rušiš, činiš sretnim ili nesretnim; blagoslovljenim ili prokletim.
Misno slavlje je odličnim pivanjem uveličao Crkveni zbor iz Trilja. Veliko fala!!! A na kraju mise išlo se u procesiju do središnjeg križa u groblju di smo se pomolili za sve koji su dali život za domovinu.
Iza mise nastavila se proslava pokraj župne crkve uz zajedničko druženje Dobranjčana i naših gostiju. Za pobjednički pehar ove godine nogometnu utakmicu na crkovnim njivama pod reflektorima su odigrali ekipa veterana Dobranja i reprezentacija naše Općine. Slavili su Dobranjčani 9:5 i zadržali pehar u svojim vitrinama. Pehar je don Alojzu uručio zamjenik župana SD Županije Stipe Čogelja.
Okupljene je u ime Kulturne udruge Dobranje pozdravio Dalibor Vuletić, a po običaju pismom nas je zabavljao Frane Jukić i prijatelji.
Bila je to još jedna odlična proslava velikog dana hrvatske povijesti koju su uz Dobranjčane koji su pohodili svoje misto, uveličali mnogi naši prijatelji iz susjednih mista. Pivalo se gange, Crkveni zbor iz Trilja je otpiva “U boj u boj”, redali su se domoljubni hitovi, a uz Franu i prijatelje, zapivali su i neki Dobranjčani. Super atmosfer i druženje do kasno u noć. Veliko fala svima koji su došli na proslavu.
Mnogi su pomogli u organizaciji ove proslave, od Dobranjčana i prijatelja koji su svojim angažmanom sve pripremili, te sudjelovali u posluživanju hrane i pića, naših donatora iz državnih jedinica (Općina Cista Provo, Županija Splitsko-dalmatinska), privatnih firmi, dobročinitelja… Fala svima!!!
Te kao vrhunac zahvalnosti, FALA hrvatskim braniteljima koji su omogućili da slobodni i ponosni slavimo Dan domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i Dan pobjede.
