Kultura

Evo mala izmišljena priča sa mnoštvom starih riči da se malo podsitimo našeg zavičajnog izričaja koji je kroz povist bio pod utjecajem raznih osvajača i kultura. Imamo i našu posebnu stranicu sa starim ričima Stare riči i izrazi koju i dalje triba upotpunjavat da se ne zaboravi. Pa ako imate poneku staru rič da nije zabilužena, slobodno pošaljite. Možete i u komentaru ispod.

Sidin ti ja tako u prančioku i gledam zlogodine kako se vraćaju iz toplijih krajeva. Dolazi lišpe vrime. Al isto kad staneš u osin, grize za uši. Još do jučer su visili mosuri s kuća. Iz sela se čuje ničiji ćuko kako laje, sriću mu đav’ odnijo.

Penjući se uza basamake, mislim se šta ću reć ženi da svari u bronzinu za ručak. Nema do kašike. Mogla bi malo kisala kupusa i suva mesa, a kumpire napobaška. I rujnog vina iz bukare. Jučer sam žižinja, još mi u drobu orlja.

Pomaknem virange i pogledam kroz ponistru, kad ugleda’ malog susidovog zavrzana kako se zalaufa prema kući. Sav se zaraklio. Da ga je mater poslala da jon triba vlišno brašna za zaprećat kruv i ako ima malo varenike. Zamotan mu ja malo brašna u šudarić, ulijem varenike iz kotle u latarić i pošaljem ga vrcon kući.

Nakon ručka, umisto da prilegnem, zakrakunam vrata i oden malo u komšiluk. Triba javit kumu novost. “Evala kume: Meni maštuluk, tebi rođenje unuka.” Počastimo se povismenom i pršutom, nazdravimo, ajde dalje.

Isprikuće, rodijak mi cipa drva. Prava japija! Govorim mu da ne ćopti, nego da lipo cipa sve na jednu ćulu. Dica mu skupljaju triske i brvoljine, a žena slaže prašku za odložit vatru. Dobro se opotio i umorio. Dajem mu plosku da popije malo rakije, dobra je za mišiće. Pitam ga kako mu mater, kaže da leži na otomanu, boli je. Kidisala u šušanj, pa se priladila, uša joj led u kosti, cila se okočenila. Uz to je drvo smirilo u nogu. Vata je cidiminac i dobro riplje. On je tio odvest u špidal, da jel pošandrca, prije bi u šamatorje nego u doktura.

Iđen zaitnit vode iz čatrnje pa odnit u pojetu blagu da se napije, bacit im malo piće i štogod kokošima da ćopaju.

Pogledam na relo, ono već 4 ure. Zovem dicu da se spremaju na dotrinu, da ne zaborave libar i lapeše. I da dobro slušaju šta će pop predikat. Usput nek mraknu tuđe kokoši iz vrtla.

Evo već je ćindija, bilo se razgalilo maloprije, sad se opet namrkosilo, vakat je za ić kući. Poče dika kap, a nisam ponio lumbrelu sa sobom. Skroz sam smetnio da moram spremit anjcuk i mašlo sutra za misu.

Valja štogod večerat, očenit ću komad kukuruze i šta je ostalo koštradine od danas. Žena govori da ne jiden tako kasno al badava joj govorit.

Ukrkim dicu i zašuškam ih u krevetu, pokrijem ih sukancem, poljubim škapular, prikrstim se i u krpe!

Na Dan Sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, desetak Dobranjčana se okupilo kod kapelice Gospe Lurdske na paljenju svića i molitvi koju je predvodio don Augustin.

Opis umjetnine:

Drveni polikromirani oltar sv. Ivana Krstitelja dio je inventara crkve sv. Ivana Krstitelja u Dobranju. Oltar je spojen s bočnim zidovima, a odvojen je od istočnog zida 40 cm. Oltarna arhitektura sastoji se od predoltarnika plitko profiliranog ruba s unutrašnjim poljem obrubljenim profilacijom u kojem je marmorizirani oslik. Na kamenoj predeli, ukrašenoj klesanim i bojanim cvjetnim rozetama, smještena je drvena predela ukrašena kružnim ornamentima unutar kojih su cvijetne rozete. Nad kvadratičnim postamentima uzdižu se po dva stupa jonskih kapitela plitkih baza koji nose gređe istaknute profilacije sa trokutnim zabatom, također naglašene profilacije. U timpanu su glave dvaju anđela raskriljenih krila između kojih je smješten medaljon s laticama. Nad stupovima proteže se gređe nad kojim je prekinuta atika. U timpanu su glave dvaju anđela raskriljenih krila između kojih je smješten medaljon s laticama Središnji dio oltara čini kvadratna niša koja završava lukom. Glave anđela raskriljenih krila aplicirane su poviše rezbarene ukrasne letvice luka, a u tjemenu luka niše je smještena voluta na kojoj je glava anđela raskriljenih krila. Oltar je oslikan marmorizacijom. Dio oltara čine i dvije bočne slike na dasci. S desne strane je slika s prikazom sv.Jure na konju, a s lijeve sv.Mihovil.

Drveni polikromirani oltar sv. Ivana Krstitelja iz naše stare crkve spada u zaštićena pokretna kulturna dobra Republike Hrvatske, te se restaurira 0d 2013. godine. Za ovu godinu Ministarstvo kulture je osiguralo 50 000 kuna za restauraciju.

Od radova u 2020. izveden je retuš na oltaru, podljepljivanje i 1. faza čišćenja na predoltarniku.

Kako se radovi na oltaru polako bliže kraju, potribno će biti osigurati uvjete da se obnovljeni oltar vrati u staru crkvu jer trenutno postoje problemi s vlagom i nedovoljnom uređenošću stare crkve koje je, podsjetimo, također zaštićeno nepokretno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Evo nekoliko slika radova iz 2020. godine di konkretno možemo viditi napredak u obnovi:

S obzirom da se uskoro očekuje prijelaz zemaljskog TV signala sa DVB-T na novi DVB-T2 standard, još jednom uputa šta to znači za sve one koji televizijski signal primaju putem antene:

Gledatelji trebaju imati TV prijamnik koji može primati DVB-T2/HEVC-H.265 signal. Ako TV prijamnik nema tu mogućnost, mogu kupiti digitalni prijamnik koji podržava DVB-T2/HEVC, ili novi TV. Većina televizora koji su kupljeni u zadnjih 2-3 godine već posjeduje DVB-T2 prijamnik.

Podsjetnik za naše Dobranjčane da će u našoj Županiji gašenje starog signala biti 12.11.2020.

Pogledajte kako je izgledala katastarska mapa Dobranja iz mletačkog vrimena kod podjele zemlje 1725. godine. Na njoj se mogu uočiti brojni lokaliteti i nazivi u Dobranjama koji i dan danas postoje.

Tako npr. za našu staru crkvu stoji “Chiesa di San Zuane” (crkva sv. Ivana), za bunare ispod crkve “Due bunari Bristovize” (2 bunara Bristovac), na Dubravi imamo “Casa di Giure Chiubelich” (Kuća Jure Ćubelića), a iza “Aigua Rugnaviza” (Voda? Runjavice), za dobranjsko polje “Capmagna di Dobragne” kraj kojeg se nalazi “Bunar Giebazusa” (bunar Gibazuša). Od donjem dila sela daju se pročitati neke kuće: “Blas Setka”, “Nicola Setka”, “Vujavich”, “Ancich”, “Grgo Lerotich”, “Stipan Miloradovich”, “Giure Chiavar”, “Ilia Burazin”, “Matij Mitrovich”, “Lovre Lerotich”, pa još imamo “Bunar Pischiet” (bunar Pišćet), “Sito Podgradinom” (Misto pod Gradinom).

Iz jednog novinskog članka o povijesti stolačkog kraja u Hercegovini imamo priču o Vuku Popratoviću koji je bio iz plemena Hrabrena – Miloradovića – Stipanovića (iz kojeg potječu današnji Milardovići). Zanimljivo je da je Vuk Popratović branio Siget 1566. god. kao jedan od najbližih suboraca Nikole Šubića Zrinskog di je junački poginuo o čemu piše u svojoj knjizi “Obrana Sigeta”, dr. Anđelko Mijatović.

Iz vrimena drugog svitskog rata evo jedne razglednice koju Domobran Jozo Vuletić šalje iz vojne pošte u Italiji svojoj majci 1942. god. u kojoj piše kao što se uvik u nas pisalo u pismima i razglednicama: “Javljam se da sam živ i zdrav kao što i vama želim… Kada primiš ovu kartu odmah piši šta ima novoga… Drugo nemam šta da pišem nego primi pozdrav… Pozdravi ćaću i ostale”. Za adresu piše: “selo Dobranje, ZP Cista, N.D. Hrvatska”

A iz vrimena kad u selu još nije bilo auta, kad su jedino prijevozno sredstvo bila volovska zaprežna kola, kad su naši stari često išli u livanjsko polje di su imali zemlju, pa su kola morala bit registrirana, ko danas auta. Evo kako je izgledala registracija od kola pok. Petra Ćubelića Lauškića:

Drveni polikromirani oltar sv. Ivana Krstitelja iz naše stare crkve je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, te se već nekoliko godina restaurira. Restauracija je zahtjevna jer je bio u dosta lošem stanju, ali malo pomalo, svake godine napreduje prema svom kraju. Teško je reći koliko će još vrimena tribati za završetak radova, naravno, ovisiti će o dodiljenim sredstvima od Ministarstva kulture, nadamo se u roku 2 godine. Evo nekoliko informacija o radovima u zadnjih nekoliko godina (fala mr.art. Ivani Letilović):

Oltar je demontiran 2013.g. te transportiran u dijelovima u radionicu. Na drvenom nosiocu vidljivi su tragovi oštećenja nastali djelovanjem crvotočine i vlage, kao i nedostatak drvenog nosioca. Slikani sloj velikim dijelom je oštećen, vidljiva su osipanja i odizanja bojenih slojeva kao i dijelom nedostatak slikanog ili bojenog sloja. Oltar je cijelom površinom prekriven slojem površinske nečistoće i voska. U kampanji radova 2015.g. oltar je očišćen od voska i površinske nečistoće, te je uklonjen dio preslika, 2016. godina nastavljeno je uklanjanje preslika. U 2017.g. izvršena je 3. faza uklanjanja preslika. U 2018.g. izvedene su rekonstrukcije nedosajućih dijelova drvenog nositelja. U 2019.g. izvršena je rekonstrukcija preparacije na glavnini oltara.

Evo nekoliko slika radova iz 2019. godine:

U neprestanoj potjeri bespućima interneta za informacijama o dobranjskoj prošlosti, posebice pretražujući stare mape Hrvatske i Dalmacije, zanimljivo je bilo vidit koliko je uopće Dobranje bilo prikazivano na starim mapama, što djelomično ukazuje na njegovu važnost u određenim povijesnim razdobljima.

Zasad nisam uspio naći niti jednu mapu koja je prikazivala Dobranje prije 18. stoljeća, bar pod ovim imenom sada. Na tim starijim mapama se u starijim vrimenima od susjednih mista moglo viditi Tronum (Cista Velika) i Ludrum (Lovreć) od starih rimskih naselja, pa mista poput Cacuina (Čačvina), Noviselle (Nova Sela) od kasnijih.

Mape sa najranijim prikazima Dobranja koje se u to vrime prikazivalo kao Dobragne ili Dobragn, možemo naći od početka mletačke vladavine Dalmacijom kad je od Turaka oslobođena Imotska Krajina (od 1717. god.). Iz tog vrimena, na nekim mapama se ponekad može vidit i Aptovac (područje nedaleko od Ančića kuća).

Jedna od najstarijih mapa sa prikazom Dobranja koju sam do sada našao je Karta vojno-sanitarnog kordona na mletačko-osmanskoj granici koju je napravio Melchiori 1731. godine. Možete je viditi u Muzej Sinjske Alke. Iz 18. stoljeća još je nekoliko karti Dalmacije na kojima se prikazuje Dobranje (autori: Santini, Riviera, Cantelli…).

Već početkom 19. stoljeća, Dobranje se redovito nalazi na svim zemljovidima Hrvatske i Dalmacije, posebno od vrimena francuske uprave zbog važnosti Napoleonove ceste koja je od Budimira prolazila preko Manidrage kroz Dobranje prema Bosni (autori: Kipferling, Handtke, Flemming, Vandermaelen…).

Povisna potraga se nastavlja, u međuvrimenu pogledajte galeriju starih mapa.