Crkva

Nekoliko novosti o nastavku obnove naše crkve:

Restaurirani su Gospin kip i križ u sakristiji. Još jednom velika zahvala Anni Anastasiji di Renzi iz samostana Služavki Malog Isusa u Omišu, te don Petru Dukiću.

Drveni kip sv. Ivana Krstitelja je također bio spašavan tretiranjem protiv nametnika, te je sada u dobrom stanju. Hvala Hrvoju Vuletiću.

U crkvu su postavljene i nove prekrasne hrastove klupe koje je izradila firma Stolarija Gusić iz Trilja. Ukupno je 26 klupa, 17 velikih u glavnom dijelu crkve, 3 za zbor, te 6 na koru.

U tijeku su i radovi na vanjskoj i unutrašnjoj izradi kampanela.

U prvoj polovici Velikog tjedna radovi na bojanju crkve izvana privedeni su kraju. Još je nekoliko stvari ostalo za dovršit, nadamo se da će i to biti uskoro. Sve skupa, odlično izgleda. Hvala Splitsko-makarskoj nadbiskupiji koja je donacijom od 200 000 kn značajno pridonila našem velikom projektu rekonstrukcije župne crkve.

Iza nas je Veliki tjedan koji je u Dobranjama proslavljen dostojanstveno i svečano, počevši od Mise večere Gospodnje u četvrtak, preko obreda Velikog petka i ovog puta klanjanja križu, pa preko Uskrsnog bdijenja na Veliku subotu kad smo jedva čekali zapivat “Isus usta slavni a mrak nesta tamni…” uz blagoslov hrane na kraju bdijenja, zatim radost jutarnjih misa na blagdan Uskrsa… Sve te dane don Augustin nas je hrabrio i tjerao na razmišljanje svojim propovidima.

Upravo Kristovim uskrsnućem hladnoća groba obasjana je sjajem Uskrsloga te grob postaje mjestom mira gdje čekamo zoru svoga uskrsnuća. To jer snaga Uskrsa!
Zato se i danas valja zaustaviti pred Kristovim grobom. Zamislimo se nad njegovom prazninom: postati svjestan da svaka bol, patnja, bolest, ma kako teška bila, svaka samoća, zaboravljenost…sve to pripada onoj smrti koju je Krist pobijedio svojim uskrsnućem. I to će jednom proći: svako razapinjanje, svaki Veliki petak. A onda dolazi Uskrs. Možda već sutra on sja nad tvojim Velikim petkom. Zato se raduj, zato se nadaj i živi. Ali ne bilo kako. Živi s Bogom i ničega se ne boj. Nikada ga nemoj ispuštati iz svoga zagrljaja, niti tjerati iz svoga života i leđa mu okretati. Nažalost mi ljudi upravo to činimo.

Na Uskrsni pondiljak misu zadušnicu za ubijene hrvatske vojnike i civile u II. svjetskom ratu služio je fra Ante Čovo, gvardijan Franjevačkog samostana i svetišta Gospe Sinjske uz koncelebraciju još nekoliko svećenika, te je na kraju kod spomenika u groblju udiljeno odrišenje za sve pokojne.

Na Uskrsni ponediljak 5. travnja 2021. misa zadušnica za hrvatske vojnike i civile ubijene i bačene u Markovića jamu na Podima 1944. od strane partizana, bit će u 12.00 sati.

Veliki Četvrtak, 1. travnja 2021. – Misa Večere Gospodnje u 18.00 sati.

Veliki Petak, 2. travnja 2021. – Služba Muke Gospodnje u 18.00 sati.

Velika Subota, 3. travnja 2021. – Vazmeno bdijenje u 20.00 sati.

Uskrs, 4. travnja 2021. – Nedilja Uskrsnuća Gospodnjega, mise su u 09.30 i 11.00 sati.

Ovu godinu je papa Frane proglasio godinom sv. Josipa (“Otac voljen, otac u nježnosti, poslušnosti i prihvatu; otac kreativne hrabrosti, radnik, uvijek u sjeni”), a blagdan sv. Josipa je uvik posebno štovan u Dobranjama. Njemu se u ovim nesigurnim vrimenima molimo, tražimo zaštitu i pomoć. Virujem da se mnogi sićaju i znaju napamet molitvu koju smo sv. Josipu uvik molili na kraju svake krunice listopadske pobožnosti:

K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji.
Pošto smo tvoju presvetu Zaručnicu za pomoć zamolili,
molimo pouzdano i za tvoju pomoć.
Za ljubav, koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala,
i za očinsku ljubav, kojom si Dijete Isusa grlio, smjerno te molimo,
da baštinu, koju je Isus Krist svojom Krvlju otkupio, milostivo pogledaš,
te svojom moći našoj nevolji u pomoć pritečeš.
O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista.
Ne daj predragi oče, da nas okuže zablude i pokvarenost.
Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naš jaki zaštitniče, u borbi sa vlašću tmine. 

Pa kao što si nekad Dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio,
tako i sada brani svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih,
te nas svakoga pojedinoga trajno uzmi pod svoje okrilje
da uzmognemo po tvom izgledu i tvojom pomoću
sveto živjeti, blaženo preminuti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti.
Amen.

U korizmi smo, svak u svojim molitvama, odricanjima, odlukama, promjenama… Put križa nas svake nedilje prije sv. mise pripravlja na dolazak Velikog Tjedna.

I u ovom razdoblju se malo po malo uređuju neke stvari u crkvi i mrtvačnici, fala Općini na pomoći kao i svim Dobranjčanima koji uvelike pomažu i financijski i svojim angažmanom u svakodnevnom životu naše župske zajednice.

Pred pedeset godina nije bilo mnogo ovako malih župa kao što je naše Dobranje, a koje bi imale crkveni zbor što pjeva uz pratnju instrumenta. Istina, u crkvama se je pjevalo oduvijek jer su liturgijska slavlja uvijek ljepša kad pjesma podiže duhovno raspoloženje i zajednicu ispunju novom radošću. Još se naši stariji župljani sjećaju onih muškaraca koji su stajali uz oltar i pjevali na misi: Beljanušić, Budimir, Jekić… Ta grupa je započinjala i predvodila pjevanje dijelova mise i nekoliko poznatih pjesama. Repertoar nije baš širok: Čuj nas Majko, Sa nebesa sad će doći, Klanjam ti se smjerno… i na kraju, triput neizostavno Budi faljeno po sve vrime, Isusa, Marije i Josipa sveto i slavno ime. Sve te popijevke, kao i dijelove mise, ubrzo je prihvaćao nazočni puk Božji, tako da je pjevala cijela crkva.

Neke su duge popijevke mnogi znali napamet: sve božićne pjesme, kao i Gospin plač… Bilo je i drugih crkvenih pjesama koje su znali mladi i stariji jer su ih pjevali i kod kuće ili dok su čuvali blago, ter kad su išli s posla, čak i za vrijeme kosidbe i žetve. Poznuto je da je od višeglasnog pjevanja misnih popijevki postupno nastajalo dalmatinsko klapsko pjevanje, a od crkvenih pjevača formirale su se klape svjetovnog stila i sadržaja.

Kroz šezdesete godine prošlog stoljeća većina je muškaraca odselila iz župe na rad u daleke krajeve, posebno u Njemačku. U selu se postupno počeo smanjivati broj stanovnika. Nakon Drugoga vatikanskog sabora, došlo je do liturgijske reforme, pa je mnogo toga u odvijanju crkvenih slavlja postalo drugačije. U sklopu svih tih strujanja, u našem je mjestu započeo mali zbor, sastavljen uglavnom od djevojaka… i tako teče do danas. Među prvima su se oko novih orguljica okupile: Marica Olgina, Anka Prcova, Drina Ćavarova…

Najglasnija potpora ovim skupinama pjevačica kroz duge je godine bila Matija. Ona je pomagala župniku don Lovri Žuljeviću kroz punih četrdeset godina njegova služenja u Dobranjama, a rado je pjevala, i to na svakoj misi.

Eto, tako naša župa svetog Ivana Krstitelja ove 2021. godine obilježava lijepu obljetnicu, pedeset godina promjene starinskoga crkvenog pjevanja u novo, tj. više s djecom i mladima koji postaju osnova pjevanja u crkvi, a k tome i uz pratnju instrumenta. Dogodilo se to 1971. godine. Tada je don Ivan Ćubelić započeo naukovanje u splitskom sjemeništu i završio prvi razred gimnazije. Već je bio naučio osnove glazbe, pa ga je župnik don Lovre potaknuo da se pripremi za sviranje ponoćke, da okupi mlade i malo ih izvježba. Do Božića su u novu crkvu stigle i nove orguljice. Naviru lijepa sjećanja: crkva je bila prepuna svijeta, pred oltarom velika skupina djevojaka lijepa glasa i zvuk instrumenta: Veselje ti navješćujem, puče kršćanski… Bile su te sedamdesete godine ispunjene i posebnim nacionalnim osjećajima Hrvata, ponosom naših radnika koji su za Božić dolazili svojoj obitelji, kao i novom odgovornošću mladih koji su u velikom broju počeli pohađati školu u Splitu. Pjevalo se od srca, punih pluća i vesela glasa.

Nakon nekog vremena nabavljene su nove, veće i ljepše orgulje, a 2010. i ove današnje. Mijenjali su se i svirači. Najprije don Ivan Ćubelić, zatim njegov brat inženjer Petar, pa njihova nećakinja Božina kćer doktorica Mateja, a danas svira njezin brat gimnazijalac Duje Ćubelić. Svi su oni uglavnom dolazili iz Splita. Ovdje u župi je od 2011. do 2019. bila stalna i svake nedjelje časna sestra Vlasta, koja je znala s malo djevojaka i mladića crkveno pjevanje učiniti skladnim, lijepim i svečanim. Često joj se violinom priključivao i Blaž Žagač student na Glazbenoj akademiji čija je majka Neda rođ. Ančić bila i ostala vjerni član ovoga zbora.

Zadnje 2 godine Blaž je uz Dujinu pomoć preuzeo vođenje zbora kad god je u Dobranjama, a u zboru imamo članova iz Lerotića, Ćubelića, Vuletića, Žagača, Burazina, Vujevića. Čak se i po koji muški priključio. Prilično redovito se zbor sastaje na probama subotom u popodnevnim satima. Ovu prigodu koristimo da pozovemo i ostale zainteresirane Dobranjčane da se priključe zboru i tako dadu svoj doprinos slavljenju svetih misa i blagdana.

Povijesni podatci nam kazuju da su Ćubelići uvijek bili aktivni članovi Katoličke Crkve: U Grubišnu Polju Tomo r. 1814. pomnjik je-čuvar crkve, u Gračacu je učitelj Božidar r. 1805. voditelj crkvenog pjevanja i svih proslava, a drugi Tomo r. 1832. crkovinar je te župe. K tomu, kud god pogledamo uvijek su na lozi Ćubelića rađala duhovna zvanja: 21 svećenik i 11 časnih sestara. Kolika se je svijet promijenio kroz proteklih pedeset godina, to ne može nitko ni ispričati. No, čini se da se jedino ne mijenja osjećaj Ćubelića za njihovo selo i župu svetog Ivana Krstitelja. Svi oni rado dolaze uvijek ponovno, barem na svetkovine i na sprovode… a nadamo se u budućnosti i novom životu ovoga dragog mjesta po obiteljima i pojedincima koji žele živjeti lijepo i mimo u skladu s prirodom i u blizini dragih ljudi. Onda će i naše pjevanje biti još glasnije i radosnije.

Još čekamo bolje vremenske prilike da se dovrši bojanje vanjskih zidova naše župne crkve čime bi se završila jedna velika faza obnove koju smo započeli prošle godine. Evo nekoliko informacija o ulaganjima i financiranju rekonstrukcije crkve u prošloj 2020. godini.

S obzirom na veličinu i vrijednost projekta (oko 900 000 kuna) koji je obuhvaćao zamjenu krova, vanjsku izolaciju zidova i bojanje, izradu sakristije, izradu i bojanje unutrašnjih zidova, zamjene električnih instalacija, novo ozvučenje, te djelomično uređenje unutrašnjosti crkve, prije svega, uspili smo osigurati nekoliko donacija državnih institucija bez čije pomoći bi bilo teško započeti cili projekt.

Tako smo u prošloj godini za rekonstrukciju crkve dobili donaciju Općine Cista Provo u iznosu od 200 000 kuna, zatim smo kroz natječaj Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije “Program ulaganja u zajednicu” također, dobili 200 000 kuna, te donaciju tvrtke Vjetroelektrane Lukovac u iznosu od 75 000 kuna. Veliki financijski doprinos dali su mnogi Dobranjčani, prijatelji iz susjednih sela, tvrtke i jedinice lokalne samouprave – skupljeno je oko 360 000 kuna. Svemu ovome triba dodati i veliki doprinos Dobranjčana koji su što svojim radom, što sudjelovanjem u organizaciji, što rješavanjem dokumentacije uvelike pomogli da uspješno privedemo kraju ovu najveću fazu obnove naše crkve.

S ovim sredstvima smo uspili kompletno pokriti radove i troškove u 2020. godini. Iskrena zahvala svima koji su pomogli!

Za ovu godinu, u drugoj fazi obnove, nekoliko je prioriteta: zamjena starih klupa, dovršetak sanitarnog čvora, te kompletno sređivanje zvonika.

Nove klupe za zbor, crkvu i kor su naručene te će izrada koštati oko 120 000 kuna.

Virujemo da ćemo uz pomoć svih Dobranjčana i naših dobročinitelja uspješno nastaviti obnovu naše crkve.