Crkva

Prije nešto više od misec dana, uoči proslave blagdana sv. Dujma, u katedrali je naš don Marko Ćubelić predstavio svoju knjigu “Vjera djelotvorna ljubavlju” koja obuhvaća razdoblje kad je don Marko bio ravnatelj Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije u vrime Domovinskog rata i posliratne obnove.

Knjigu je predstavio don Ante Mateljan:

“Nema Crkve bez Caritasa. Bez obzira radilo se o organiziranom karitativnom djelovanju u Crkvi ili o povremenom svjedočenju kršćanske ljubavi kroz djela milosrđa, ostaje na snazi ona sv, Jakova: “Vjera bez djela je mrtva“. Domovinski rat nas je potaknuo da kroz milosrdnu ljubav svjedočimo svoju kršćansku solidarnosti otkrijemo ono što su mnogi prije nas uvidjeli: prava Crkva svjedoči svoju vjeru kroz dobro djelo, ne samo u katastrofalnim prilikama rata, nego i u svim prilikama života. Crkva zaslužuje svoje ime upravo po toj konkretnoj dimenziji međusobne ljubavi i pomaganja. Caritas treba biti oblik pastorala u svakoj župnoj zajednici”

Postoje naime vremena posebno zahtjevna i izazovna, vremena koja su obilježena silinom zla, ali nas zato još više potiču na ljubav prema bližnjemu i iz Bogu predanih ljudi izvlače ono najbolje. Autor, don Marko, bio je u tom najzahtjevnijem vremenu na čelu Caritasa SMN. Ako itko može vjerodostojno posvjedočiti, ondaje to upravo on. I svojim sjećanjem, prikupljenim dokumentima i izvješćima suradnika. Imajući na pameti da je ovo samo jedan mali dio onoga što je trebalo biti sačuvano i posvjedočeno o radu Caritasa SMN u Domovinskom ratu i obnovi, a na poticaj budućim generacijama… mnogo toga je izgubljeno, ali ljubav dobrih ljudi nikad nije izgubljena. Vremena su se puno promijenila, nažalost za mnoge ljude ne baš i nabolje, pa stoga obveza djelotvorne ljubavi ne dolazi na manje. Uostalom Isus reče: “Siromaha ćete uvijek imati sa sobom” a on se je s takvima poistovjetio.

Knjiga se sastoji od pet cjelina, od kojih su neke sažetije, a neke poduže.

1. Uvodni dio je naslovljen Caritas – nastanak i povijest. U njemu je pružen kratki presjek novozavjetnog izvorišta Caritasa i povijesti crkvene skrbi za siromahe, sve do organiziranja Međunarodnog Caritasa – Caritas Internationalis i Hrvatskog Caritasa osamdesetih godina pri ondašnjoj BKJ pa poslije HBK. A to je plod uvelike aktivnosti bl. kardinala Alojzija Stepinca koji je udario temelje hrvatskom nacionalnom Caritasu još tridesetih godina prošloga stoljeća, kao tajnik zagrebačkog nadbiskupa Bauera.

2. Dio knjige pod naslovom Karitativna djelatnost u Splitu. U njemu je prikazano djelovanje četiri gradske i crkvene karitativne strukture u gradu Splitu, a to su “Javna dobrotvornost”, zatim “Društvo sv. Vinka Paulskog – konferencija sv. Duje”, Društvo “Charitas – dobrotvorni odbor za siromahe” i “Gradska kuhinja”

3. Nakon Drugog svjetskog rata Crkvi je bilo sve oduzeto i bila joj je formalno zabranjena karitativna djelatnost u institucionalnom obliku, ali ona zapravo nikada nije prestala… Kad su se promijenile društvene okolnosti, raspadom druge Jugoslavije i osamostaljivanjem Republike Hrvatske, uslijedila je nova organizacija Hrvatskog Caritasa, pa tako i Nadbiskupijskog Caritasa SMN, kojemu je nadbiskup Ante Jurić na čelo stavio prijašnjega župnika Podgore don Marka Ćubelića. On se svojski dao na posao već i prije imenovanja, u prvim danima Domovinskog rata. Radilo se o nečemu posve novom i zahtjevnom, jer je rat sa sobom donio mnoge patnje i iskušenja,ali i prilike za očitovanje kršćanske ljubavi. A te ljubavi, kako svjedoči i ova knjiga, nije nedostajalo.

4. Četvrti dio je najopširniji i obuhvaća veći dio knjige, a nosi naslov Caritas u Domovinskom ratu i obnovi. Tu je navedeno i ispripovjeđeno 57 događaja, potkrijepljenih slikama i svjedočanstvima. Kroz njih je zapravo pružen mozaik karitativnih zbivanja u vrijeme Domovinskog rata i poraća. Ima tu svih vrsta zbivanja, od pojedinačnih sudbina do humanitarnih akcija, od suradnje s humanitarnim institucijama drugih država do zadivljujućih poduhvata osoba koje su svojom nesebičnošću i požrtvovnošću potaknule mnoge da se i sami uključe u djela ljubavi.

5. I na kraju ove knjige nalazi se nešto što će mnogi samo prelistati, a neće se na tome zaustavljati jer se radi o brojkama. To su tabelarni prikazi donacija Caritasu SMN uod 1991. do 2008. godine, razdoblju prvenstveno u hrani, a zatim i odjeći, ljekovima i namještaju, kako iz Hrvatske tako i sa svih strana svijeta, od Amerike do Australije. A posebno iz Njemačke, Austrije i Italije.

Drago mi je da sam mogao sudjelovati u oblikovanju ove knjige i ponosan sam što je naš Prvostolni kaptol svome vrijednom članu omogućio da se tiska. A don Marku iskrena hvala. I neka ga Gospodin poživi i podari mu snagu za nastavak djela ljubavi. Pa i u ovoj našoj novoj ispovjedaonici, u kojoj provede najviše vremena od svih nas svećenika. I dragome Bogu na svemu hvala.

Na kraju predstavljanja knjige don Marko je rekao:

Ideja o pisanju knjige o ustanovljenju i djelovanju Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije tinjala je u meni dugo ali ostvarenje te zamisli bio je mukotrpan posao. Oslanjajući se na dokumente koji su mi bili na raspolaganju i na vlastito sjećanje mogao sam pristupiti pisanju knjige. Naravno, to ne bi bilo moguće bez poticanja i potpore mojih kolega koji su smatrali da ostane zapisano što se sve poduzimalo od prvih početaka karitativnog djelovanja a pogotovo u najkritičnijem razdoblju domovinskoga rata te da sam najpozvanijim da iznesem pred javnost u obliku pisane riječi.

Imenovanje na dužnost ravnatelja dekretom nadbiskupa metropolite mons. Ante Jurića od 4. siječnja 1992. zatekao me je u službi tehničkog urednika službenog Vjesnika Splitsko- makarske nadbiskupije i župskog pomoćnika u Kaštel Sućurcu. On me je već sredinom srpnja 1991. upozorio de će mi povjeriti tu službu zbog toga što tadašnja vrlo zaslužna ravnateljica gđa Vinka Luković zbog sve osjetljivijeg zdravstvenog stanja u svojoj poodmakloj dobi u novim ratnim prilikama ne bi mogla podnositi toliki teret. Nakon mog preuzimanja ona je i dalje zadržala brigu za invalide, bolesne i osamljene kojima je uz pomoć dobrovoljnih suradnika već više desetljeća požrtvovno pomagala.

Caritas SMN, naime počeo je ljeti te godine opsežno i vrlo zauzeto, djelovati, o tada u novoj demokratskoj Republici Hrvatskoj posve legalno. Nadolaskom prognanika i izbjeglica potrebe za pomoć su se umnažale. Iz dana u dan broj se prognanika povećavao. U samim počecima oslanjali smo se na vlastite snage i na pomoć iz svih naših Župa, koje je nadbiskup okružnicom od 23. kolovoza 1991. pozvao da prikupljaju hranu, odjeću i obuću za ugrožene. Gradske i druge bliže župe u tom su se brzo iscrpile pa je bilo potrebno dodatna pomoć iz Imotske, Sinjske i Neretvanske krajine, zatim i onih iz bližih dijelova Bosne i Hercegovine gdje rat još nije bio počeo. Sve što je prikupljeno odmah je bilo poklonjeno najpotrebnijima.

U još širu akciju krećemo u suradnji s Radio Splitom (nedjelja 1. rujna 1991.), pod geslom “Čistim srcem protiv prljavog rata”. Nezaboravna cjelodnevna Caritasova akcija skupljanja pomoći za prognane sa svojih ognjišta održana je na prostoru ispred prodajnog centra “Koteks” na kojoj su nastupili gotovo svi splitski zabavni pjevači, operni pjevači, zborovi, umjetnici, glumci i dramski djelatnici. Svojom pomoći u novcu, odjeći, obući hrani odazvali su se mnogobrojni građani. Bilo je i darivatelja krvi, što se pokazalo vrlo uspješno. U nedjelju prije toga splitski je radio imao poseban program posvećen prikupljanju pomoći u koju su se uključivali brojni slušatelji koji su putem telefona kazivali što su spremni darovati prognanicima smještenim u Splitu i okolnim mjestima. Tako je uz novac, odjeću i obuću više od 100 kuća ponuđeno za korištenje na ne ograničeno vrijeme. Pomoć su nudili ljudi iz Hercegovine, Sarajeva, Livna, Vakufa i cijele Dalmacije. Nakon tih “mega manifestacija” mnoga su poduzeća, ustanove, fakulteti, srednje i osnovne škole, privatnici i ugostitelji uplaćivali novčane priloge za prognanike i izbjeglice. Pomoć je tako dobilo oko 2000 ugroženih obitelji.

Drugi moment kojeg bi istaknuo je dolazak 6 autobusa iz s prognanicima i izbjeglicama koji su dočekani na Poljudu u dvorani pokraj bazena. Cijelu noć izmjenjivalo se oko 40 č s. sestara, svi su djelatnici Caritasa bili na raspolaganju, posluživali su ih hranom, sendvičima, sokovima, dekama, pelenama s puno žara i ljubavi prema prognanicima i izbjeglicama, koji su zabavljali djecu, kojoj su kuhali čaj, a bolesne odvodili u bolnicu. Sve dobrotvore u ovom kratkom obraćanju nazočnima nije moguće nabrojiti, ali svakako treba spomenuti svesrdnu pomoć dobivanu od Caritasa iz raznih zemalja, napose iz Austrije, Bavarske i talijanskih biskupija u pokrajinama Veneto, Umbrija i biskupije Ravena. Sve što je stizalo iz inozemstva trebalo je dočekivati na carini, iskrcavati, raspoređivati i dijeliti izbjeglicama i stradalima, što je od osoblja našega Caritasa i njegova ravnatelja zahtijevalo jedva opisivog truda i brige, a i od carinskih službenika u splitskim lukama. Iza svih akcija svojim su ugledom i djelatnom potporom stajali naši nadbiskupi mons. Ante Jurić i mons. dr. Marin Barišić.

Osobitu zahvalnost Caritas duguje dr. Jošku Kaliliću odgovornom za zdravstvo i socijalnu skrb pri općini Split koji se je zauzeo za dobivanje potrebnog prostora za Caritasovo djelovanje u Zrinsko-Frankopanskoj broj 43, slično i dvjema farmaceutkinjama, gospođama Naletilić i Utrobičić i još nekima koje su požrtvovno radile u tada otvorenim Caritasovim ljekarnama, napose pokojne: na prvom mjestu Vinku Luković prvu ravnateljicu i od glavnih suradnike i suradnica Mariju Kovačević, Ksaverku Buntin i Ivicu Bilića, potom žive Milenu Jelavić, Olivu Bošnjak, Igora Gulam, dr. Snježanu Bralić, časne sestre Leonu Leventić i Salutariju Đula, djelatnice u Caritasovu savjetovalištu Maricu Anđić,Anitu Strujić i Snježanu Batinić s članovima njihovih timova. To su imena onih koji su radili do uključivo g. 2008., to jest do svršetka prvog razdoblja Caritasova djelovanja, koje je obuhvaćeno ovom knjigom.

Caritas, dakako, i dalje vrlo uspješno djeluje pod vodstvom Slavka Jerončića, zatim č. s. Vlatke Topalović i sada Denisa Maslova. Na kraju iskreno i veliko hvala PRVOSTOLNOM KAPTOLU za novčanu potporu pri tiskanje ove knjige. Posebna hvala mom predstavljaču i uredniku ovog izdanja dr. don Anti Mateljan prof. na KBF-u u Splitu a sada i katedralnom župniku koji se zdušno prihvatio zahtjevnoga uredničkog posla, Boženi Grgić i njenom suprugu Mladenu koji su iz rukopisa unijeli u računalo popise država i gradova, odakle je dolazila humanitarna pomoć, arhivistima Ivanu Balti koji je izradio tablične preglede i skenirao slikovne priloge i dr. don Slavku Kovačiću na korisnim savjetima, naposljetku mom nećaku Duji Maduniću na kontroli popisa humanitarne pomoći. HVALA i SVIMA ovdje nazočnima koji su svojim sudjelovanjem iskazali osobitu počast prije svega našem Caritasu, knjizi, njenu autoru i izdavaču Crkvi u svijetu.

Čestitke don Marku na promociji vrlo vridne knjige, kao i velika zahvala za svu dobrotu i pomoć koju je Caritas pružio potrebnima.