Na kraju predstavljanja knjige don Marko je rekao:
Ideja o pisanju knjige o ustanovljenju i djelovanju Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije tinjala je u meni dugo ali ostvarenje te zamisli bio je mukotrpan posao. Oslanjajući se na dokumente koji su mi bili na raspolaganju i na vlastito sjećanje mogao sam pristupiti pisanju knjige. Naravno, to ne bi bilo moguće bez poticanja i potpore mojih kolega koji su smatrali da ostane zapisano što se sve poduzimalo od prvih početaka karitativnog djelovanja a pogotovo u najkritičnijem razdoblju domovinskoga rata te da sam najpozvanijim da iznesem pred javnost u obliku pisane riječi.
Imenovanje na dužnost ravnatelja dekretom nadbiskupa metropolite mons. Ante Jurića od 4. siječnja 1992. zatekao me je u službi tehničkog urednika službenog Vjesnika Splitsko- makarske nadbiskupije i župskog pomoćnika u Kaštel Sućurcu. On me je već sredinom srpnja 1991. upozorio de će mi povjeriti tu službu zbog toga što tadašnja vrlo zaslužna ravnateljica gđa Vinka Luković zbog sve osjetljivijeg zdravstvenog stanja u svojoj poodmakloj dobi u novim ratnim prilikama ne bi mogla podnositi toliki teret. Nakon mog preuzimanja ona je i dalje zadržala brigu za invalide, bolesne i osamljene kojima je uz pomoć dobrovoljnih suradnika već više desetljeća požrtvovno pomagala.
Caritas SMN, naime počeo je ljeti te godine opsežno i vrlo zauzeto, djelovati, o tada u novoj demokratskoj Republici Hrvatskoj posve legalno. Nadolaskom prognanika i izbjeglica potrebe za pomoć su se umnažale. Iz dana u dan broj se prognanika povećavao. U samim počecima oslanjali smo se na vlastite snage i na pomoć iz svih naših Župa, koje je nadbiskup okružnicom od 23. kolovoza 1991. pozvao da prikupljaju hranu, odjeću i obuću za ugrožene. Gradske i druge bliže župe u tom su se brzo iscrpile pa je bilo potrebno dodatna pomoć iz Imotske, Sinjske i Neretvanske krajine, zatim i onih iz bližih dijelova Bosne i Hercegovine gdje rat još nije bio počeo. Sve što je prikupljeno odmah je bilo poklonjeno najpotrebnijima.
U još širu akciju krećemo u suradnji s Radio Splitom (nedjelja 1. rujna 1991.), pod geslom “Čistim srcem protiv prljavog rata”. Nezaboravna cjelodnevna Caritasova akcija skupljanja pomoći za prognane sa svojih ognjišta održana je na prostoru ispred prodajnog centra “Koteks” na kojoj su nastupili gotovo svi splitski zabavni pjevači, operni pjevači, zborovi, umjetnici, glumci i dramski djelatnici. Svojom pomoći u novcu, odjeći, obući hrani odazvali su se mnogobrojni građani. Bilo je i darivatelja krvi, što se pokazalo vrlo uspješno. U nedjelju prije toga splitski je radio imao poseban program posvećen prikupljanju pomoći u koju su se uključivali brojni slušatelji koji su putem telefona kazivali što su spremni darovati prognanicima smještenim u Splitu i okolnim mjestima. Tako je uz novac, odjeću i obuću više od 100 kuća ponuđeno za korištenje na ne ograničeno vrijeme. Pomoć su nudili ljudi iz Hercegovine, Sarajeva, Livna, Vakufa i cijele Dalmacije. Nakon tih “mega manifestacija” mnoga su poduzeća, ustanove, fakulteti, srednje i osnovne škole, privatnici i ugostitelji uplaćivali novčane priloge za prognanike i izbjeglice. Pomoć je tako dobilo oko 2000 ugroženih obitelji.
Drugi moment kojeg bi istaknuo je dolazak 6 autobusa iz s prognanicima i izbjeglicama koji su dočekani na Poljudu u dvorani pokraj bazena. Cijelu noć izmjenjivalo se oko 40 č s. sestara, svi su djelatnici Caritasa bili na raspolaganju, posluživali su ih hranom, sendvičima, sokovima, dekama, pelenama s puno žara i ljubavi prema prognanicima i izbjeglicama, koji su zabavljali djecu, kojoj su kuhali čaj, a bolesne odvodili u bolnicu. Sve dobrotvore u ovom kratkom obraćanju nazočnima nije moguće nabrojiti, ali svakako treba spomenuti svesrdnu pomoć dobivanu od Caritasa iz raznih zemalja, napose iz Austrije, Bavarske i talijanskih biskupija u pokrajinama Veneto, Umbrija i biskupije Ravena. Sve što je stizalo iz inozemstva trebalo je dočekivati na carini, iskrcavati, raspoređivati i dijeliti izbjeglicama i stradalima, što je od osoblja našega Caritasa i njegova ravnatelja zahtijevalo jedva opisivog truda i brige, a i od carinskih službenika u splitskim lukama. Iza svih akcija svojim su ugledom i djelatnom potporom stajali naši nadbiskupi mons. Ante Jurić i mons. dr. Marin Barišić.
Osobitu zahvalnost Caritas duguje dr. Jošku Kaliliću odgovornom za zdravstvo i socijalnu skrb pri općini Split koji se je zauzeo za dobivanje potrebnog prostora za Caritasovo djelovanje u Zrinsko-Frankopanskoj broj 43, slično i dvjema farmaceutkinjama, gospođama Naletilić i Utrobičić i još nekima koje su požrtvovno radile u tada otvorenim Caritasovim ljekarnama, napose pokojne: na prvom mjestu Vinku Luković prvu ravnateljicu i od glavnih suradnike i suradnica Mariju Kovačević, Ksaverku Buntin i Ivicu Bilića, potom žive Milenu Jelavić, Olivu Bošnjak, Igora Gulam, dr. Snježanu Bralić, časne sestre Leonu Leventić i Salutariju Đula, djelatnice u Caritasovu savjetovalištu Maricu Anđić,Anitu Strujić i Snježanu Batinić s članovima njihovih timova. To su imena onih koji su radili do uključivo g. 2008., to jest do svršetka prvog razdoblja Caritasova djelovanja, koje je obuhvaćeno ovom knjigom.
Caritas, dakako, i dalje vrlo uspješno djeluje pod vodstvom Slavka Jerončića, zatim č. s. Vlatke Topalović i sada Denisa Maslova. Na kraju iskreno i veliko hvala PRVOSTOLNOM KAPTOLU za novčanu potporu pri tiskanje ove knjige. Posebna hvala mom predstavljaču i uredniku ovog izdanja dr. don Anti Mateljan prof. na KBF-u u Splitu a sada i katedralnom župniku koji se zdušno prihvatio zahtjevnoga uredničkog posla, Boženi Grgić i njenom suprugu Mladenu koji su iz rukopisa unijeli u računalo popise država i gradova, odakle je dolazila humanitarna pomoć, arhivistima Ivanu Balti koji je izradio tablične preglede i skenirao slikovne priloge i dr. don Slavku Kovačiću na korisnim savjetima, naposljetku mom nećaku Duji Maduniću na kontroli popisa humanitarne pomoći. HVALA i SVIMA ovdje nazočnima koji su svojim sudjelovanjem iskazali osobitu počast prije svega našem Caritasu, knjizi, njenu autoru i izdavaču Crkvi u svijetu.
