Općenito

Prije nekoliko dana djelatnici Hrvatskog Telekoma izvršili su nadogradnju centrale i postojećeg odašiljača u Dobranjama u cilju poboljšanja ukupne kvalitete signala i brzine interneta. Tako da smo sada pokriveni 4G (LTE) četvrtom generacijom mobilne mreže. Potrebno je još napravit poboljšanja u usmjerenju odašiljača da bi neki dijelovi sela imali još bolji signal (trenutno dio najudaljenijih kuća u Ćubelića ima lošiji signal).

Trenutne brzine interneta izmjerene na određenim mistima u selu preko stranice http://speedtest.ht.hr/ pokazuju brzine Downloada između 50 i 100 Mbps, a Upload oko 30 Mbps.

Zadnja 2 tjedna živo je bilo u našem polju, nekoliko traktora svakodnevno je kosilo i balalo mnogobrojne njive koje su ove godine bogate travom nakon velikih kiša u četvrtom i petom misecu. A polako kreće i kopanje kumpira, tribala bi bit dobra godina.

Inače, lito u Dobranjama je prilično blago, nema velikih vrućina zasad, večeri su posebno ugodne, spavat milina.

Prije 4 dana Ivan i Marija Vrlić dobili su svoje prvo dite, maloga Josipa. Čestitke!

Radovi na cesti od Dobranja do Tijarice su u punom jeku, uklonjen je stari asfalt sa cile dionice te se rade ukopavanja na određenim mistima.

Jučer su u Dobranjama održani izbori za EU parlament. Glasovalo je 68 od ukupno 122 upisana birača (55.73%).

Rezultati:

Ivan Milardović – Juričić (sin Mije i Katarine) i Zdravka Runjić vjenčali su se 16. veljače 2019. godine u crkvi sv. Ante na Poljudu (Split). Čestitke mladencima!!!

Kroz korizmeno vrime, put križa se svake nedilje u našoj crkvi održava u 8.30. A u zadnjih nekoliko tjedana don Dani kao ministrantice pomažu Josipa Ćubelić i Barbara Lerotić.

U Splitu je prošli tjedan boravio njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier. Kako mi Dobranjčani nema koga ne znamo u Njemačkoj, tako su ga u katedrali sv. Duje dočekali dobranjski svećenici don Nediljko Ante Ančić i don Tomislav Ćubelić.

Vrime oko blagdana sv. Josipa rezervirano je za sadnju kumpira, kapule i ostalih kultura. I baš lipo toplo, pravo proliće. Uglavnom. Tako je zadnjih par tjedana vrlo živo, posebno subotama, bruje freze, zacrnile su se mnoge njive i vrtli. Nadamo se da će Bog blagoslovit trude naše.

Al da nas zima ugrize svakog ranog prolića potvrdio je i prošli utorak kad je došlo do naglog pada temperature pa je opet nekoliko centimetara sniga zabililo Dobranje. Nije potrajalo, vjerojatno zadnji trzaj ove godine.

Nikidan napad vukova! U Ćubelića zaseoku, pod okriljem noći vukovi su zaklali i pojili malog ponija Stelu u vlasništvu obitelji Antićevih i to 50 metara od kuća.

Radovi na lovačkoj kući se bliže kraju, zahvaljujući trudu nekoliko lovaca entuzijasta iz našeg i okolnih sela. Evo par slika kako sad izgleda.

U zadnjih misec dana nema baš nekih novina iz Dobranja, al imamo nekoliko vezanih za Dobranjčane.

Prije nešto više od misec dana kćer su dobili Mate (Vinkov) i Anita Vuletić. Čestitke!

Evo slike sa obreda grličanja u Dobranjama povod blagdana svetog Blaža.

Prije nekoliko dana u Splitu je Stipana Milardovića (Ćupinu) koji je već četvrtu godinu bez donjih ekstremiteta, u obilasku zupe sv. Križa posjetio nadbiskup Marin Barišić i tom prilikom ga pričestio, te je pitao za Dobranjčane u Splitu. Ovom prilikom pozdrav i podrška svim našim Dobranjčanima koji se bore sa zdravstvenim problemima, nek im dragi Bog bude utjeha i snaga.

Nedavno je u Slobodnoj Dalmaciji izašao članak o umjetnicima iz Udruge veterana Četvrte gardijske brigade iz Splita, među kojima je i naš majstor Mate Ančić. Članak možete pročitati ovdje: https://www.slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/clanak/id/590155/39sluzbena-medicina-nije-mogla-objasniti-kako-mi-je-noga-ozdravila39-veteran-cetvrte-gardijske-brigade-napravo-je-reljef-majke-terezije-to-je-bio-znak

Nekoliko Matinih citata iz članka:

Kad osjetim tjeskobu, uhvatim se dlijeta. To je moja terapija i velika radost. Često otkrijem skrivene znakove dok radim, samo izrone iz drva lipe, vrijeska, masline, oraha, johe…

Bio sam tjeskoban i izradio portret Majke Tereze, za mene oduvijek svetice. Zamolio sam dvije časne sestre, poznanice, da mole za moje zdravlje; jedna je to činila u Šarengradu kod Iloka, a druga u katoličkoj misiji u Keniji. Istodobno sam dobio na dar medaljončić s portretom Majke Tereze te sam ga nosio na dijelu noge koji je bio najugroženiji.

Kad je došao trenutak za operaciju, korak do amputacije, liječnici i zdravstveno osoblje bolnice vidjeli su da je crnilo na nozi počelo kopnjeti, povlačiti se. Službena medicina nije mogla objasniti moje ozdravljenje, ali ja ću cijeli život rado prepričavati svoje svjedočanstvo, to Božje čudo uz zagovor svetice i časnih sestara.

Na tvrdnju novinarke da je darovit, Mate kaže:

Nisam ja. – On je. On kroz mene govori, pokazuje svoju veličinu – pokazuje Mate prstom prema nebu, prema Višnjemu.

Evo jedne slike iz Ćavara od prošle nedilje kao podsjetnik kako se nekad okupljalo “ispod orasa” i razglabalo na dugo i na široko o raznim temama, što bi se reklo, o životu općenito.